Stereophonics bez šminke

Prošlo je već stvarno dosta vremena od kada su se u mom playeru zarotirali Stereophonicsi sa svojim posljednjim uratkom “Live From Dakota“. Moji dojmovi od tada poprilično su se slegli, ustvari toliko su se slegli da sam već i gotovo zaboravio što sam čuo. Znam kroz maglu da sam na drugom CD-u slušao nekoliko pjesama koje su mi bile izuzetne te da je prvi također oduševio.

Stvarno sam imao sreće da sam u posljednje vrijeme od većeg broja live izdanja dobio ona koja svojom kvalitetom pružaju zadovoljstvo slušanja. Naravno opće je poznato, ali i opće prihvaćeno, da se kvaliteta benda uvelike može mjeriti prema njihovim koncertnim nastupima, a isto tako nije velik broj takvih izdanja koja vas stvarno oduševe ako niste okorjeli fan.

“Live From Dakota” je uvelike podijelio kritiku pa se ocjene za ovo dvostruko koncertno izdanje kreću od mršavih dvojčica i minus dvojčica do vrlo dobrih četvorki. Osobno bih se više priklonio onima koji su ovo izdanje ocijenili kao vrlo dobro jer stvarno ne postoje neke veće zamjerke koje bi se njemu mogle uputiti.

Album je snimljen za vrijeme američke turneje koju su Stereophonics održali 2005. godine. Sama setlista ovog izdanja prilično je šarolika pa tako na njoj možete naći pjesme sa debija iz 1997. “Word Gets Around” (“A Thousand Trees“, “Local Boy In Photograph“, “Traffic“, “Too Many Sandwiches“), sa posljednjeg, ‘one word track’, albuma “Language. Sex. Violence. Other?” (“Superman“, “Doorma” – koje otvaraju album, zatim “Devil“, “Dakota“, “Deadhead” i “Pedalpusher“) iz 2005. godine kojeg su uostalom ovom turnejom i promovirali, pa čak i nekolicinu b-sideova i nekih neobjavljenih pjesama.

I kao što sam već rekao, neke veće zamjerke stvarno se ne mogu uputiti ovome albumu i kada bih rekao da mi nije bilo ugodno slušati ovaj album lagao bih. Ako kojim slučajem imate prigodu poslušati ovo izdanje nemojte ga zaobići jer ćete biti uskraćeni za jedno lijepo iskustvo.