Srednji vijek u trećem mileniju

Na prvi pogled, novi album Joanne Newsom bi se morao nazvati EP-om pošto je samo pet pjesama na njemu, ali to je samo površna slika jer “Ys” traje skoro sat vremena, a svaka pjesma je priča (i to kakva) za sebe. Joanna Newsom je američka glazbenica rođena 1982. u Kaliforniji, a poznata je po tome što je multiinstrumentalistica.

Najviše preferira harfu (tako je i privukla pažnju na sebe), a još svira klavir, pjeva, piše pjesme… Složeno u par riječi, trenutno je jedna od najosebujnijih autorica na glazbenoj sceni.

Ne znam od kud joj ideja o ovakvom albumu, složenom od epohalnih skladbi koje traju i traju, jer nisam mogao zamisliti, do sada, da može tako nešto lagano kliziti i biti ugodno uhu. Zbog ekscentričnosti i inovativnosti odmah dobiva ocjenu više, a i pjesme same po sebi zaslužuju pohvalu.

Razmišljajući o albumu i kako ga najbolje predstaviti, “Ys” me je odvukao u davnu prošlost i podsjetio me na srednji vijek, odnosno, kako ga ja zamišljam u glazbenom smislu, pošto je harfa u prvom planu uz šaroliku pomoć orkestra. Nije to zastarjelo, već je to moderan pogled prema prošlosti uz mnoštvo orkestralne pratnje koja je ponegdje vrlo raznolika, dok se u nekim trenucima ‘skriva’ i potpuno je minimalna.

Većina pjesama su svojevrsni recitali jer nemaju pripjeva već nas sama Joanna svojim glasom vodi kroz njih. Uz pripovjedački ton, ponegdje podigne glas ‘u nebesa’, ponegdje ispusti dublji ton, a ponegdje skroz uspori, ne može se poreći melodičnost vokala i usuglašenost s glazbenom podlogom. Istina je da Joanna nije vrhunska pjevačica, ali svojim šarmom i emocijama dobro to prikrije.

Dodatnu dimenziju u cijelu priču unijeli su Van Dyke Parks koji je producirao album uz samu Joannu te odsvirao harmoniku, Tim Boyle je bio zadužen za orkestracije, dok je legendarni Steve Albini bio zadužen za snimanje vokala i harfe same autorice. Ovako okupljeni ‘dream team’ ukazuju da ovo ne može biti loš materijal.

Iz cjeline, teško je izdvojiti neku pjesmu posebno jer svaka ima svoje draži, te bi se o njoj moglo pisati i pisati, ali bih ipak izdvojio, meni najdražu, uvodnu dvanaestminutnu “Emily“, jer svojom snagom, ljepotom i gotovo bezgrešnom interpretacijom odvede nas daleko od sadašnjosti. Nakon te skladbe, odmah se shvati o čemu je riječ.

Joanna Newsom je nešto vrlo neubičajeno za današnju estradu u kojoj diskrografi forsiraju samo mlade teen-zvijezdice da bi ‘okrenuli’ što više para, umjesto da se više okrenu današnjoj alternativi i počnu više cijeniti prave umjetnike, a ne tek prividne, koji jedva da znaju držati mikrofon u ruci. Zato posebno treba čestitati gospođici Newsom za hrabrost koju iskazuje sa svojim ‘čudnim’, tradicionalnim pogledom na glazbu.

Ovih gotovo sat vremena (blago rečeno) freak-folk glazbe proći će vam za čas, a što je najvažnije, njegovo opuštajuće djelovanje brzo ćete osjetiti. Ako dođete umorni s posla, ako vas je profesor na faksu uspavao, ako brinete kako platiti režije, ako vas je partner(ica) baš iživcirao(-la), ako vam je idiot na raskršću oduzeo prednost, lijek je samo jedan, a to je “Ys”.

Bajka je ispričana. Vaša je odluka da li želite uživati u njoj ili samo površno prijeći preko nje. Ja sam među onima koji će rado preslušati ovaj album sutra, za godinu, dvije, pet, jer smatram da će s vremenom još više dobivati na težini.

Bravo Joanna!