Srednjevjekovna magija i moderna milenijska snaga

Australci Black Majesty jedan su od pozitivnijih primjera među megatonama power bendova koji se pojavljuju na metal sceni već godinama. Istina, ni oni se nisu uspjeli ‘oduprijeti’ Helloweenima, ali djeluju nekako posloženije i odmjerenije od gomile sličnih bendova.

Također, nisu se ograničili samo na power, već su malo proširili djelovanje pa se dosta osjeća i utjecaj true heavy i progressive metala. Tako je očito da nisu imuni ni na Iron Maiden ni na Symphony X pa bi ih mogli promatrati nešto kao noviju verziju HammerFalla.

Njihove su pjesme u velikom omjeru vrlo brze, snažne, s puno catchy melodija i mnogo mikseva vokalnih i gitarističkih solodionica, kojih ima veliki broj i jako su dobre. Isto kao i vokalne sekcije (John ‘Gio’ Cavaliere), najveća boljka ‘poweraša’, te klasični power bubnjevi, koji u kontinutetu rade u petoj brzini.

Veza s HammerFallom osjeća se i kroz borbene, ratničke ritmove, u kojima ima dosta epskih elemenata, a tom su ugođaju prilagođeni i tekstovi, koji govore o srednjevjekovnom ratovanju, politici, ali i općenito o životu u tim davnim vremenima, u kojima je, izgleda, bilo jako zanimljivo.

“Forever Damned” je vrlo brza, dinamična pjesma s nekoliko solodijelova, a “Into The Black” je još zanimljivija, kreće ultra brzo i do kraja dva puta mijenja ritam, spuštajući se u baladni zatim se vraćajući u super brzi i tako opet. ‘Maidenovski’ riffovi čuju se u polubrzoj “Faces Of War“, “Tomorrowland” ih povezuje s Helloweenom, a “Another Dawn” je pjesma s najljepšim solodijelovima, jako nalik na HammerFall.

A kad smo kod poveznica, spomenimo da ih “Soldiers Of Fortune” povezuje s Deep Purple. Naravno, radi se o jednoj od najljepših balada ikad napisanih, koju su za “Stormbringer” skladali David Coverdale i Ritchie Blackmoore. Ovdje je ona, naravno, puno žešća, ali je to u izvorniku toliko dobra pjesma da ju je nemoguće pokvariti.

Isto kao što će Black Majesty, pod uvjetom da nastave ovako, teško pokvariti sve što su do sada uspjeli napraviti dobroga. I to na sva tri albuma: kako na “Sands of Time” (2003.) i “Silent Company” (2005.), tako i na ovom novom – “Tomorrowland”.