Srebrna melodic death metal sredina

    1044

    Omnium Gatherum

    Stuck Here On Snakes Way

    Datum izdanja: 02.04.2007.

    Izdavač: Candlelight Records / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Snake And The Way
    2. Into Sea
    3. Dysnomia
    4. A-Part Of God
    5. Undertaker
    6. Bastard-O
    7. The Third Flame
    8. Just Signs
    9. Truth
    10. Drudgery
    11. In Sane World
    12. Spiritual

    S obzirom da je Omnium Gatherum svoja tri albuma objavio za različite izdavačke kuće (“Spirits And August Light” (2003.) – Rage Of Achilles, “Years Of Waste“ (2005.) – Nuclear Blast), nema nikakve sumnje da se on sam, ali i svi ostali oko njega još uvijek traže. Ipak, to traženje traje malo predugo, što može značiti samo dvije stravi. Ili kvaliteta ovdje ne postoji ili je se ne zna prepoznati.

    Od ovakvih procjena ja bih se kako to i obično biva, izvukao sa ‘zlatnom’ sredinom, te (pr)ocjenio kako OG doista nije do sada ponudio nešto posebno, ali i isto tako, da je na prenatrpanoj sceni prošao možda i malčice nezapaženo. Jer, ima u njemu dosta više kvalitete od bendova sličnih muzičkih opredjeljenja, koji imaju čvrste ugovore s velikim diskografima i osiguranu kvalitetnu promociju.

    Muzičko opredjeljenje ovog benda kreće se kroz kombinaciju engleskog heavy metala, američkog death metala i švedskog melodic death/thrash metala. Da kombinacija dodatno dobije na snazi, podsjećam samo da je Omnium Gathering iz – Finske. Premda je, vjerujem, ovime gotovo sve rečeno, pozabavit ćemo se s nekoliko izraženijih detalja.

    U prvom redu treba spomenuti izuzetno moćne, duboke, prave deatherske vokale (novi pjevač Jukka Pelkonen), koji u kombinaciji sa snažnim heavy i thrash riffovima djeluju doista razorno i moćno. Također, zamjetniji je i mračniji atmosferski utjecaj, trackovi u kompletu imaju dosta više sporijih dijelova nego raniji, a osjeća se i utjecaj epike, najviše u akustičnom intru koji se zove kao i album.

    Muziku podržava

    Sporost i djelomična tromost u kombinaciji s pojačanim ritmovima obilježje su pjesme “Into Sea“, a “Dysnomia” je, kao i “Undertaker“, klasični žanrovski predstavnik. Tri definitivno najbolje ili možda bolje reći najzanimljivije su pjesme “Bastard – O“, u kojoj vlada najveći raspon između brutalne opakosti i ljepljive melodičnosti, te “Just Signs“, ako je se može nazvati melodic death metal baladom, uz dodatak clean vokala.

    Završna “Spiritual” strukturalna je, sadržajno bogata, najizrađenija pjesma, s puno klavijaturističke atmosfere, sporosti, death vokala, heavy metal, ali i progressive rocku tipičnih gitara.

    Ta pjesma zaokružuje jednu sasvim solidnu cjelinu, s kojom se ovi Finci sigurno neće probiti određene barijere, ali će dokazati da su zaista – dobar bend. Istina, ne i puno više od toga, ali ponekad i tako nešto zna biti dosta. Naravno, sve zavisi od razine osobnog ega.

    Muziku podržava