Sporo iskipali gomilu živog prosjeka

U Kiper sam dosad imao dosta povjerenja, bili su dobri i efektni, ali nakon drugog studijskog albuma “Spori i živi” jasno je da sam bio u krivu, barem u slučaju kad se radi o formatu cijelog albuma.

Prije dvije godine su izdali “Opet sam jak EP” koji je kroz pet pjesama predstavio sve ono najbolje što Kiper može ponuditi, dok danas album “Spori i živi” je njegova čista suprotnost i ukazuje kako bend ponekad zna isforsirati album.Pjesme balansiraju u onim žanrovskim dijelovima u kakvim ga i očekujemo zbog prošlih albuma, a to je ponajprije žešća verzija pop punka napumpana bas dionicama do besvijesti i stiliziranih gitara koje su vrlo dosadne, ali i monotone, ako uzmemo album u cjelini, jer nema tu nekih pretjeranih odmaka iz pjesme u pjesmu.

Ovo je album za ‘Kino klub generaciju’ teenagera koji misle da su veliki rockeri i punkeri, a zapravo slušaju izlizane sheme koje smo u bezbroj verzija čuli bolje i upečatljivije. Samo da se malo prošara po našoj sceni, naići ćemo na cijelu pledaju boljih bendova koji balansiraju istim žanrom, ali ipak su malo manje eksponirani nego Kiper (time ne mislim da je Kiper nešto jako eksponiran!).

Stihovi poput “UFO plove nebom” ili “Strpite se malo, stoljeće il’ dva, proći će i ta recesija” pokazuju na djetinje pisanje stihova što me vrlo čudi kad su članovi benda prešišali 30. Baš ta pjesma “Recesija” je nešto najgore što je bend isposlovao jer ozbiljnu temu su složili kao tešku sprdačinu, kao da im odgovara neimaština i recesija u kojoj se nalazimo i koja će potrajati još duži niz godina zbog bezglavog spašavanja onog što je već davno propalo.

Kroz takve banalne ideje koje u originalu vjerojatno nisu trebale tako ispasti, jasno možemo zaključiti da se bend izgubio u pronalaženju sebe i svojih želja što i kako dalje. Napumpani pop punk žestokih riffova tako ispada vrlo blijeda isprika za svu bezličnost niza pjesama koje su okupljene pod imenom “Spori i živi”.

Na kraju možemo zaključiti da je naslov albuma “Spori i živi” idealan za ono što su pružili ovdje jer pokazuju da su i dalje živi, ali (pre)spori da malo odrastu i pruže zreliji album koji nije baziran na pjesmama koje bi očekivali od grupe dečkića koje imaju 15-ak godina (posebno u tekstualnim dijelovima).

Šteta, ali tako je to… Svi imaju uspone i padove, a nekima je forma albuma preveliki zalogaj. Ovo ne možemo nazvati niti vicem jer nema uopće nikakve zabave, pa je najbolje zaobići ovaj album, ako se baš ne mora slušati.