Soundtrack za uvrnuti psihološki triler

    1250

    Cult Of Luna

    Vertikal

    Datum izdanja: 25.01.2013.

    Izdavač: Indie Recordings

    Žanr: Metal, Post-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The one
    2. I: The Weapon
    3. Vicarious Redemption
    4. The Sweep
    5. Synchronicity
    6. Mute Departure
    7. Disharmonia
    8. In Awe Of
    9. Passing Through

    Nekako su se post-metal bendovi u zadnje vrijeme povukli iz fokusa. Osim što je vrhunac bio prije desetak godina kada je slušanje Neurosisa bio statusni simbol, nisu takvi bendovi ni željeli biti u fokusu javnosti, pa su jedni od prvih koji su se igrali modernijom distribucijom i vlastitim izdavačkim kućama.

    Europski prvaci tog smjera već godinama su Cult of Luna, Švedi
    koji dijele slično podneblje kao i jedan Refused ili Meshuggah. No, ono
    što je godinama bilo najjednostavnije staviti pored njihovog imena ipak
    stiže iz Kalifornije – Isis i Neurosis.

    Vertikal” je šesti album Cult of Luna, a u svojih devet pjesama i 67 minuta potvrđuje depresivnu estetiku kojom ovaj bend kreira te teške zvukove, ne baš krcate nekakvom sunčanom nadom u bolje sutra. Već i naslovnica to prikazuje – obrisi nebodera skriveni u kaosu. Tu počinje i tematika albuma – film “Metropolis” iz davne 1927. koji je na svoj način prikazivao novi, moderni svijet disfunkcionalnog društva. Cult of Luna su ga samo pomaknuli za nekih 85 godina i prikazali na svoj način.

    Na način koji je najbolje pokazala stvar “I: The Weapon“, gnjevno i beznadno, mrvicu urednije i manje široko, a onda ulijeće 18 minuta svega. “Vicarious Redemption” s uvrnutih sedam minuta pobjeglih iz Slipknotove “Iowa”, koje se u ovakvom okružju jako lako nakupe. Iako ultimativno mračna i depresivna, “Syncronicity” krije svašta u sebi, a “Mute Departure” jasan je pokazatelj – vokal je taj koji donosi bolnu reputaciju ovom bendu. Okej, nije baš ni da instrumenti šire ljetnu pozitivu trubicama, što se najbolje pokazalo na konkretnom opusu ovakvog benda – desetominutnoj “In Awe Of“.

    Muziku podržava

    Ono što u cijelom distorziranom zvučnom zidu nije na prvi pogled (ili sluh) vidljivo, ipak je promjena u sastavu. Čak tri gitare kreiraju tu buku, a originalni vokal Klas Rydberg više nije ovdje. Umjesto njega, Johannes Persson, inače gitarist, primio se kompletnog pjevanja, a budući da je to djelomično i prije radio – realno, nema velike štete. Bez da se uvrijedi Rydberga…

    Kako neki kažu – linearno ali duboko. To u sebi nosi Cult of Luna. Neurosis i Isis najčešće su tu kao reference, ali zašto ne bismo spomenuli i Pelican, laganiji Mogwai, Sigur Ros ili bizarni Tool na čiji zvuk basa se naslonila i njegova uloga u Cult of Luna.

    Na žalost, u muzici je i dalje najspretnije neki bend opisati spominjanjem bendova čijim bi se fanovima moglo svidjeti, jer kako ono kažu “pisati o muzici je isto kao i plesati o arhitekturi“. Zato ću sad stati, jer ionako, tko je htio već zna tko su i što su Cult of Luna. Osim nekih eventualnih novih naraštaja, “Vertikal” će samo pojačati ljubav postojećim sljedbenicima. Ništa više nisu ni tražili…

    Muziku podržava