Soundtrack konfuziji

Kasabian je još jedan od brojnih brit-pop bendova koji traže sunce pod uvijek oblačnim engleskim nebom. Da to uvijek i nije jednostavno najbolje zna naš dobri i znani gospodin Vakula, a Kasabian će izgleda to tek naučiti jer iz sve te glazbene fuzije koji oni stvaraju dobije se jedino konfuzija koja pak ne mora uvijek biti nešto loše.

Osnovani 1999. godine pod imenom Saracuse brzo mijenjaju ime u Kasabian prema Lindi Kasabian, službenoj vozačici i pripadnici one ne tako vesele grupice ljudi koja se družila s Charlesom Mansonom. Da ne bi bilo zabune, sam bend nema nekakve veze s dotičnim gospodinom niti na bilokoji način koketira s njim. Takve stvari su rezervirane isključivo za Axla Rosea.

Debitantski album su objavili 2003. godine dok im je “West Ryder Pauper Lunatic Asylum” treći studijski album. Sam naslov dokazuje da bend ima fetiš na luđake jer je nazvan po bivšoj umobolnici smještenoj na nekoj engleskoj periferiji.

Kasabian je bend koji ponajviše uspoređuju s Oasis, s razlogom, jer glazbena je sličnost evidentna. Što iz znatiželje, što možda zbog bijega od ovakvih usporedbi, za ovaj su album angažirali producenta zvučnog imena Dan the Automator (koji se proslavio s bendom Gorillaz) pa su uz svu žanrovsku konfuziju koju posjeduju unijeli i elemente hip-hopa?! Od viška glava ne boli, još samo da su uspjeli snimiti duet s Halidom, uspjeh bi im – što se našeg područja tiče – bio zajamčen.

Ovako, album otvaraju konfuzno s pjesmom “Underdog” gdje u prvom momentu uopće nije jasno o čemu je riječ, da bi, kada pjesma konačno počne, zavladao utjecaj Oasisa. “Where Did All The Love Go?” (pitaju se mnogi) tipični je brit-pop pjesmuljak koji će zasigurno postati hit kako na Otoku tako i na kopnu. Slijede disco-psihodelik instrumental “Swarfiga” te izvorna rockerska “Fast Fuse“, jedna od najupečatljivijih pjesama na albumu.

“Thick As Thieves” i “West Ryder/Silver Bullet” akustične su, gotovo beatlesovksi nehajne pjesme i također spadaju u red boljih. Prvi singl “Vlad The Impaler” unatoč nedefiniranosti također ostavlja pozitivan dojam, dok najbolji dojam ipak ostavlja drugi singl “Fire” kao dokaz da se iz svog tog miješanja žanrova može ‘izmiješati’ i nešto zaista odlično i hvale vrijedno.

“Fire” je bez imalo pretjerivanja upravo to – odlična, brza, plesna i potencijalni evergreen. Dobro ‘ajde, možda ipak samo mrvicu pretjerujem, ali svakom takvom bendu u moru istih, imati ovakav singl bilo bi zlata vrijedno.

Kasabian pak možda nikada ne postanu zlatni, ali definitivno traže izlaz iz sjene svojih glazbenih uzora. Mali Frodo Baggins pobijedio je sjenu zlog Saurona, tko zna možda i dečkima i Kasabiana pođe za rukom i pobijede sjene koje su si sami nametnuli.