Solidan početak konceptuala od tri albuma

    2666

    Orphan Society

    Gehena

    Datum izdanja: 01.10.2009.

    Izdavač: Orso

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Initium
    2. Istina i laž
    3. Vincent
    4. Ono malo volje
    5. Manifestum
    6. Mahnitost
    7. Otkad hodam
    8. Requies
    9. Kao mala laž
    10. Sve što znam
    11. Odar
    12. Za tebe
    13. Veliki bijeg

    Prije dvije i pol godine, kada smo otvarali rubriku B-scena, u nju su se, kao prvi bend, ugurali zagrebački Orphan Society kao jedno vrlo zanimljivo glazbeno rješenje, budući da je njihova filozofija postojanja vrlo čudna i neuobičajena. Već tada su najavili da će izdati samo tri albuma za koje već imaju koncept, a sada je konačno i prvi od njih u našim rukama za recenziranje.

    Povijest benda je također malo uvrnuta, budući da su sami počeci zabilježeni na jednoj benzinskoj postaji usred Rumunjske na Staru godinu 2004. godine kada su se upoznali Ivan i Tonći, budući osnivači benda. Od te zgode pa do danas kroz bend su prošli mnogi glazbenici, a danas Orphan Society čine Damir Medić (bubnjevi), Ivan Kozić (gitare), Tonći Janković (klavijature) i Josip Ivanović na vokalu.

    Zvuk Orphan Societya je vrlo alternativan uz veliku dozu klavijatura, često koketira s progresivnom, a u nekim trenucima čak i s folk-glazbom (npr. kraj “Otkad hodam“), a sve je obojano debelim i masnim tonovima tame iz koje se rijetko nazire svjetlost zbog čega su svoju glazbu nazvali suicidalni rock. Ipak nije to toliko mračno i ubitačno, ali nije niti previše daleko od toga.

    S tri kratka instrumentalna introa (“Inituim“, “Manifestum” i “Requies“), album je podijeljen u tri dijela što dokazuje teoriju o konceptualnosti ovog, ali i buduća dva albuma. Prvi od njih, “Inituim”, je vrlo elektronski obojen, nakon kojeg kreće “Istina i laž“, jedna od najdojmljivijih pjesama s “Gehene” jer je u njoj pomiješan new-age s hard-rockom. Već pri toj pjesmi se uočavaju mali problemi u refrenskim dionicama koje pokušavaju biti što melodičnije, a time se, u većini slučaja, izgubilo na dramaturgiji pjesama.

    Muziku podržava

    Za razliku od sličnih domaćih bendova, Orphan Society nemaju alibija pjevanja na engleskom, već sigurnim korakom koračaju materinjim jezikom što bi trebalo skrenuti pažnju na njih. Osim zanimljivog materijala, glazbenog koncepta i cijele bendovske ideologije, Orphan Society pokazuje da se u hrvatskoj može napraviti DIY-album u kojem nema nikakvih kompromisa na koje često tjeraju diskografi. Zbog toga smo dobili niz vrlo frenetičnih skladbi, ali i nekoliko koje u svojim dijelovima podsjećaju na Ramirez (npr. početak “Ono malo volje“)… Sve u svemu, vrlo raznolik, a opet izjednačen album bez velikih bljeskova.

    Bit će zanimljivo pratiti kako će se bend razviti, odnosno, kako će uspjeti održati svoj koncept od tri albuma na životu u DIY-stilu. Zasad, početak je solidan, u nekim svojim dijelovima vrlo interesantan (posebno kraj albuma), a u drugim previše istiliziran i isklišeiziran, što ukupno donosi prosječan album koji ima potencijala.

    Muziku podržava