Solidan album ‘ukrašen’ gitarama

    1286

    Rage

    Carved In Stone

    Datum izdanja: 22.02.2008.

    Izdavač: Nuclear Blast / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Carved in Stone
    2. Drop Dead!
    3. Gentle Murders
    4. Open My Grave
    5. Without You
    6. Long Hard Road
    7. One Step Ahead
    8. Lost In The Void
    9. Mouth Of Greed
    10. Lord Of The Flies

    Računamo li prvu ploču objavljenu 1984. godine kada se Rage još zvao Avenger, a računamo je, “Carved in Stone” je nevjerojatno devetnaesto studijsko ostvarenje ovog njemačkog benda iz Hernea, Nordrhein-Westfalen. Kažem nevjerojatno jer mislim da nema benda, barem ne metalnog, koji je objavio albuma gotovo koliko godina postoji.

    Nisam radio dublje analize te materije, ali vjerujem, iako ne tvrdim decidirano, da je ovo istina. Kao što je i istina da je Rage jedan od prepoznatljivijih metal bendova koji ima svoju vjernu publiku već godinama, a imat će je i poslije ovog albuma. Doduše, nisam baš siguran da će se njezin broj značajnije povećati, jer Rage sve više ulazi u rutinu, nekako bih rekao da se pomalo vrti u krug.

    Nakon što im je prošli album “Spek of the Dead” bio dosta orkestralno orijentiran, s ovim je vraćena čvrstoća, punoća, agresija i brzina, koje, istina, nije nedostajalo niti na spomenutom materijalu.

    Posebnost Rageovog power heavya s nešto više speeda i ovdje je vrlo moćan, grub, potpuno ispunjen muški glas Peavya Wagnera, koji je usprkos svemu tome vrlo pjevan i krajnje slušljiv.

    Muziku podržava

    Ako bismo dalje izdvajali individualne vrijednosti, onda treba reći da se s gitarama Viktora Smolskog ništa ne može mjeriti. Doista imaju sjajan, sočan i kristalan sound, riffovi su im izvanredni, a solodionice briljantne i naprosto izbijaju, isijavaju iz svake pjesme. Malo cifram i ukrašavam, ali ovo stvarno treba čuti.

    Rijetko gdje se mogu čuti tako sinhronizirana križanja riffanja i soliranja, takva punoća i preciznost izvedbe. Posebnost im je i ta da nekako najviše pridonose širini materijala, obzirom da se jako dobro snalaze u tipičnom metal, orkestralnom, ali i ambijentalno-orijentalnom okruženju. Takvom svojom univerzalnošću dobrim dijelom nadomješćuju nedostatak druge gitare, koja bi, usprkos tome, jako dobro došla.

    Zanimljivo je da su bubnjevi dosta melodični, ako se to za njih može reći, točni i skladni, a čak bih rekao da u njima ima i progresivnijih elemenata, bez obzira što su nešto manje kompleksni nego inače.

    Objektivno, novi bubnjar Andre Hilgers (Axxis, Vanize, Razorback, Empire…) nije spektakularan kao nenadmašni Mike Terrana kojeg je zamijenio, ali, da se pokazao dobrom zamjenom, to je sigurno.

    Kao što je sigurno da je i ovaj album u kompletnom skladu i da je, sagledavan sa svih aspekata, odlično odsviran. Iako je skoro sve na njemu lijepo, krasno i divno, ipak djeluje nekako očekivano, predvidljivo (izuzev gitara) pa mi se zato album, iako dobar, i ne čini pretjerano utjecajnim. Mada, ima tu nekoliko vrlo zanimljivih naslova, koji itekako zaslužuju pozornost.

    U prvom se redu to odnosi na “Carved in Stone”, pjesmu s virtuoznim solažama u kojoj dublirajuće pjevanje nalikuje na Lynott/Moore suradnju. Zatim na “Open My Grave“, pjesmu sa spomenutim orijentalnim ritmovima, malo samplinga i novim briljantnim solažama, kojima obiluje ovaj materijal i koje iz njega izbacuju nevjerojatno snažnu količinu energije.

    Drukčija je “Lord of the Flies“, pjesma s orkestralnim aranžmanima baroknog ugođaja, najepičnijom atmosferom, zborskim pjevanjem te visoko dramaturškim ugođajem kojeg produbljuju piano izvedbe, a jedna od melodičnijih i tečnijih je “Mouth of Greed“.

    Generalno, ovaj je album, po meni, jedno od najčvršćih Rageovih djela uopće, s pojačanim utjecajem speeda i nekoliko puta istaknutim vrhunskim gitarističkim izvedbama. Već bi i to bilo dovoljno da ga fanovi benda, ali i ovakve vrste muzike nikako ne zaobiđu.

    Bonus DVD s lanjskim koncertom na Wackenu dodatni je razlog da se to nikako ne napravi.

    Muziku podržava