Solidan album najbržeg rapera na svijetu

Twista, rap veteran iz Chicaga, vjerojatno je najpoznatiji po svojem osebujnom stilu izvođenja pjesama. Jednostavno rečeno, on drži titulu najbržeg rapera na svijetu, za sve one koji nisu upoznati sa Twistom, otprilike ćete dobiti dojam ako poslušate “Put Your Hands Where My Eyes Can See”, jednu od nešto starijih pjesama Busta Rhymesa. Ali imajte pritom na umu da Twista na trenutke zvuči i puno brže. Unatoč toj sposobnosti, uvijek je nekako ostao van mainstreama, a po mišljenju vašeg kritičara, upravo je ona kriva za takav razvoj njegove karijere. Prosječno uho slušatelja ipak treba određen period navikavanja na taj osebujan stil.

“The Day After” je zanimljiv album, tim više što Twista pokazuje da može mijenjati stilove, pa čak na pjesmi “Holding Down The Game” ide toliko u krajnost da oponaša južnjački ultra-usporeni crunk stil. Jednostavno želi svima pokazati da može, ali da bi ga ljudi trebali prihvatiti onakvog kakav on je. Stilski (šta se tiče samih glazbenih podloga), album većinom potpada pod južnjački hip-hop, poznavatelji Scarfacea ili Eightball & MJG znaju otprilike o čemu se radi.

Od žestokih posse-cuts “Out Here” feat. Juvenile & Speedknot Mobstaz i “Hit The Floor” feat. Pitbull pa do R&B laganica “Girl Tonight” feat. Trey Songz i “So Lonely” feat. Mariah Carey. Jedan od najvećih potencijalnih hitova sigurno je “When I Get You Home (A.I.O.U.)” feat. Pharell And Jamie Foxx, a i “Lavish” (također s Pharellom) mogao bi dobiti dobar radioplay.

Kad smo kod tema, više manje klasika: red šore, red napucavanja, red ‘ja sam najbolji’ te naravno red nešto seksualno eksplicitnijih tema. Teško je danas više uopće tražit neki iole inovatan album šta se toga tiče. Ali, ovaj je sasvim korektan, uzmemo li u obzir prosječnu kvalitetu hip-hop albuma u posljednjih nekoliko godina. Album fillera ima kao i obično, ali i na to smo se svi već navikli.

Da sumiramo, ukoliko u startu ne odbacite ovaj album zbog vama iritantnog stila izvođenja, očekuje vas poprilično ugodno iznenađenje. Naravno, daleko je to od klasika hip-hopa, ovaj je album ipak koncipiran upravo tako da bude radio friendly, te ima sasvim dovoljno klupskih pjesama da neko vrijeme potraje na gramofonima DJ-a u vašem omiljenom klubu. Pitanje je da li je Twista mogao i bolje, ali i ovako ocjena je sasvim solidno.