Sofisticirano mračan, ali iznimno lijep album

Koliko teško razdoblje je proživjela Rosanne Cash u dvije godine u kojoj su joj umrli otac, majka i pomajka, to mogu osjetiti samo oni sa sličnim životnim iskustvom. Album “Black Cadillac“, posvećen Johnnyju Cashu, Vivian Cash Distin i June Carter Cash, dokaz je da muzički geni prelaze sa roditelja na djecu. Ovdje je Rosanne sav taj mrak i prazninu uspjela pretočiti u dvanaest pjesama iz kojih na prvi mah ni ne naslućujete kolika se težina gubitaka krije u njima, jer kroz njezin glas emocije izlaze prirodno i nekako tiješe, i vas i nju.

Jednostavno iz ove teške tematike zna napraviti odlične country-blues melodije s originalnim harmonijama koje postavljaju standarde kojima je, neovisno o svom ocu Johnnyju Cashu, već odavno izgradila svoje vlastito ime. Ona ne okreće lice teškim emocijama i stvarnim, kompleksnim životnim situacijama, već ulazi u ring s njima i uspješno ih pobjeđuje – u prvoj rundi. Po tome se vidi tko joj je ‘tata’. Takva iskrenost rijetko se viđa i upravo je to njezin potpis u glazbenom svijetu.

“House On The Lake“, “The World Unseen“, “Like A Wave“, “The Good Intent” pjesme su koje vas svojim čarobnim minutama čine svjesnima smrtnosti svih nas, a opet tjeraju da ostavimo što bolji trag u ovom svijetu. Ova cjelina više je memoar lijepih poetskih pjesama vrsne kantautorice Cash, nego depresivno sjećanje na voljene ljude koji su bili veoma prisutni u njezinom životu, a onda su iznenadno nestali.

Pribrojite li odličnu produkciju Johna Leventhala (njezinog supruga) i Billa Bottrella, koji su ovdje dali fini dodir sofisticiranom albumu, dobit ćete možda i najbolji uradak Rosanne Cash do sada, koji teško da se može svrstati striktno u country ili folk, već spaja sve te korijenske žanrove s rockom, pa možda i kvalitetnim popom – iako je cijelo vrijeme kristalno jasno da vas albumom vozi najjednostavnija harmonija glasa i melodije.

Pjesmu “Black Cadillac” napisala je šest tjedana prije smrti svoje pomajke June Carter Cash, druge supruge J. Casha, kada još nitko nije niti sumnjao da je bolesna. Tako je, u neku ruku, to bila crna razglednica iz budućnosti koja je postavila glavnu temu cijelog albuma i stvorila poetsku okolinu za sve ostale pjesme.

Rosanne je razmišljala o tome što sve može nadživjeti smrt i tako napravila ovaj istinski lijep album. Hej, život je težak i kratak, ali ostaju lijepe stvari koje su nemjerljive i nevidljive – kao osjaćaj koji ostaje nakon ovog albuma.