Snježna pop oluja

    1367

    Miike Snow

    Miike Snow

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Downtown

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Animal
    2. Burial
    3. Silvia
    4. Song for No One
    5. Black & Blue
    6. Sans Soleil
    7. A Horse Is Not a Home
    8. Cult Logic
    9. Plastic Jungle
    10. In Search Of
    11. Faker

    Miike Snow nije, kako samo ime govori, ime i prezime pjevača, već trio vjerojatno najuspješnijih švedskih pop producenata današnjice – Andrew Wyatt, Chris Karlsson i Pontus Winnberg.

    Što samostalno, što kolektivno surađivali sa svjetskim pop i
    rock zvijezdama poput Britney Spears, Madonne, Kylie Minogue, ili pak
    danas iznimno popularnih Kings of Leon.

    Nakon ovih natuknica iz CV-a, nije niti čudo što je njihov album prvijenac izazvao veliko zanimanje pop (ali i ine) publike. Iako trio u glazbenom smislu surađuje već godinama, tek su 2007. odlučili udružiti svoje stvaralačke snage i osnovati bend Miike Snow (Miike prema japanskom redatelju Takashi Miikeu; za Snow je suvišno objašnjenje s obzirom da su iz Švedske) i nakon dvije godine rada objavili prvijenac istoimenog naziva.

    Iako se po poznatim imenima s kojima su radili mogu stvoriti očekivanja kako to otprilike zvuči, u kompletu i nije baš tako. Odlučili su pobjeći, koliko je to moguće, od poznatih i već ižvakanih pop shema i stvoriti nešto novo, a rezultat toga je nekakav nespojivi hibrid između nordijskih im bliskih a-ha i prekooceanskih Animal Collectiva.

    Muziku podržava

    To bi bila najvjernija definicija njihovog zvuka, iako ima tu još mnogo toga. Trojac se svojski potrudio izmiksati što više žanrova pa ima tu raznih utjecaja. Već uvodna “Animal” zvuči više poput nekog britanskog indie-pop benda i prilično je nespojiva sa zvukom na ostatku albuma.

    Slijedi melankolično-plesna “Burial” te elektro-ljubavna “Silvia“. Drugi singl, a ujedno i najbolja stvar na albumu, je pjesma koja mi je otkrila ovaj bend, “Black & Blue“. Kako album odmiče kraju, dobiva na svom plesnom ritmu, a jedna od potencijalnih dance drmalica je svakako pjesma neobičnog imena “A Horse Is Not a Home“, dok “Plastic Jungle” pomalo koketira s rockom.

    Već nakon prvog slušanja jasno je da album nije predodređen da prati top-liste diljem planete, već da je nastao iz ‘vlastitog gušta’ autora koji su izjavili da nemaju nikakvih očekivanja. Takav stav se pokazao isplativim jer je album ipak zapažen zbog čega su organizirali neplaniranu turneju. Album “Miike Snow” je jedan od onih od kojih se ne očekuje ništa posebno, a ipak se puno toga dobije.

    Muziku podržava