Niels Petter Molvaer
Re-Vision
Datum izdanja: 21.04.2008.
Izdavač: Sula Records / Aquarius Records
Žanr: Jazz
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Glazba za umjetničke filmove nije po ničemu bolja od glazbe koja nas nemilo zaglušuje dopirući iz surround sistema velebnih kino-dvorana. Iz čisto financijskih razloga, ona ne pribjegava neukusu raskošnih orkestracija i nema imperativ podcrtavati radnju, ali u jednakoj mjeri kao i njezini blockbuster kumovi vapi sadržajnost i samoopstojnost.
Gospodin Molvaer, tvorac prekretničkog ostvarenja posljednje nam jazz etape, “Khmer” iz 1997., potonju tvrdnju pobija utoliko što kompozicijama za film pristupa jednako kao i svakoj redovnoj studijskoj avanturi.
Sada kada razmislim što sam napisao, uviđam da je Molvaerova glazba zapravo oduvijek bila ‘filmska’ i u laganoj ovisnosti o popratnom sadržaju, bilo to stvarne slike, video projekcije ili vrlo bujna mašta. Možda i ništa od sveg navedenog, već samo volja za intenzivnijom aktivacijom slušnih receptora što potražuju autori poput ovog inventivnog norveškog trubača.
Niels Petter Molvaer iza sebe ima osam albuma, od toga četiri za legendarni ECM, i tri albuma remikseva koji su vrlo prirodno uslijeđivali nakon objavljivanja redovnih.
Na Zagrebačkom Biennaleu svojim nastupom 2001. u Tvornici kulture promovira albume “Khmer” i “Solid Ether”. Tom prilikom sam ga i ja slušao uz osrednje popunjen klub, čiji je auditorij uvelike bio nepripremljen kako za sadržaj tako i za njegovu hladno-snažnu performersku ekspresiju.
Od jednakih tonova satkan je i njegov deveti album “Re-Vision“. Specifična, i samom Molvaeru od vrlo osobnog značaja, kompilacija glazbe rađene za tri filma.
CD otpočinje tjeskobnim ugođajem pjesme “Torn“. U sličnom, meditativnom raspoloženju slijede “The Beginning” i “Alone in the Bathtub“.
Četvrta, “Visitation“, iako kratkog trajanja od samo minute i 58 sekundi, zauzima mjesto najnježnije biljke na ploči. Uz rame joj, kao prva pratilja i jedina nefilmska tema, nedvojbeno stoji “Perimeters“.
Klisura koja ih odvaja zove se “Arctic Dub“, kao osamljeni zvučni zapis iz dokumentarca “Frozen Heart” o prvom čovjeku na južnom polu. Po uplovu u dub ritmiku iz uvodnih ambijent tekstura, Nielsova truba se izgubljeno trza dobrih desetak sekundi prije no što počinje prihvaćati ležernost duba.
Lirska kadenca “Trumpet Player in the Backyard” iz igranog filma “Edy”! (čiji je soundtrack objavljen i u integralnoj verziji) otkriva nam svu Nielsovu veličinu postojanog jazz solista.
“The End“, iz istog filma, nije sačuvana za kraj albuma, te nam neočekivano i nepotrebno vraća dub pozadinu u prvi plan. Odnos udaraljki u dub ritmici postiže efekt svojevrsne gegavosti koja kao takva odudara od rezolutne oštrine Nielsove estetike. Njegovom neupitnom nordijskom karakteru nekako su oduvijek bili inherentniji apstraktni ritmovi, minimalistički i krckajući, doli obline dub koraka.
CD zatvaraju tri minijature iz filma “Hoppet”, svaka kraća od dvije minute. Pomno posložene, kao uostalom i čitav “Re-Vision” kolaž, kojim je i sebe i nas i izdavača poštedio beskonačnih varijacija koje sa sobom obično tegle cjelovečernji soundtrackovi.
Na posljednju pjesmu “Leaps and Bounds“, također iz filma “Hoppet”, dižem ruke u zrak i na vlastito iznenađenje i dotadašnji tijek albuma počinjem skakati po sobi kao da je riječ o veličanstvenoj Rockyevoj “Gonna Fly Now”, a njezinih pet i pol minuta prolazi u hipu!
