Smotana virtuoznost

Priča o sastavu Shovels & Rope, kojeg čine supružnici Cary Ann Hearst i Michael Trent, se može čitati dvojako.

Ona može biti ljubavna priča sa sretnim završetkom u obliku bračnog
zavjeta, ili rock’n’roll priča o glazbenom duetu čije muziciranje je
završilo na sjajnoj debi ploči “O’ Be Joyful“. Kako god da se okrene,
priča je dobra i funkcionira.Par se sreo na jednom festivalu prije deset godina. Postali su poznanici, pa prijatelji koji razmjenjuju glazbena mišljenja i savjete. Nikad nisu pomišljali na formiranje benda. Zajedno muzicirati krenuli su prije pet godina blizu svojeg doma u južnoj Karolini, samo da ubiju vrijeme između solo turneja. No, publika u barovima gdje su okidali tonove počela se povećavati. Uskoro su počeli dobivati upite za zajedničku turneju. “Zašto, dovraga, ne bi probali?!” zaključila je Hearst, te je sve krenulo. Utjecaji koje članovi sastava donesu u bend jedan je od ključnih sastojaka njihovog budućeg zvuka. ‘Prtljaga’ koju su Hearstova i Trent dovukli u Shovels & Rope je raznolika. Hearstova, ‘punokrvna country djevojka’ sa sobom je dovukla Townesa Van Zandta i ostalu bandu. Trent, teksaški rocker, doprinio je s The Cramps i The Ramones. Niti talenta ove zajedničke utjecaje ispleli su u zvuk protkan country-bluesom i honky-tonkom. Svojom prljavom i smotanom mješavinom ovih glazbenih idioma inspirirali su među glazbenim kritičarima novu glazbenu sintagmu, te su prozvani ‘sloppy-tonkom’. Uskoro su stekli obožavatelje među poznatim glazbenim imenima; bendovi Lucero, Felice Brothers, te kantautor Justin Townes Earle su samo neki. Njihov najveći fan je Jack White koji ih je uzeo za svoju prošlogodišnju predgrupu. Velikog rockera vjerojatno su podsjetili na ubojiti tandem kakvog je činio s Meg White.

Album “O’ Be Joyful” se kreće različitim putovima. Ponekad zvuči rasklimano, drndavo i smotano, ponekad intimistički lagano i lijepo, ponekad rockerski opasno. U jedanaest pjesama koliko ih se na njemu nalazi u osnovi je priča i tzv. storytelling.

U prekrasnoj uvodnoj “Birmingham” osjetan je autobiografski rukopis. U njoj su također postavljena pravila igre, te njihovi glasovi pjevaju da ‘od ničeg rade nešto ‘uz pomoć dvije stare gitare’. Stih služi kao putokaz kroz ostatak albuma na kojem srećemo ženu drvene noge koja svira banjo (“O’ Be Joyful”), ‘loše momke sebičnih duša’ (“Hail Hail”) te mesarevu ženu koja maše nožem (“Shank Hill St”). Gitare se ponekad hvata Hearstova, ponekad Trent. Zamijene se, pretpostavljam, kad se umore.

“Većina albuma rođena je na cesti” komentirali su. Ponekad se ubaci banjo, ponekad violina, ponekad klavijature. Gitara i bubanj, teritorij glavnog dvojca, su bazični, što im i daje šarm. Album od sredine prema kraju postaje još bolji. Imamo prekrasnu “Lay Low” s vječnom tematikom samo-propitivanja; eksplozivna “Tickin’ Bomb” doslovno detonira u ušnim opnama slušatelja. Put do kraja albuma je ugodan, dobar i lagano prohodan. Treba, dakle – kako stara pjesma kaže – obratiti pažnju i na posljednju stvar!

Debi album sastava Shovels & Rope ima isti problem koji imaju svi odlični debi albumi. “O’ Be Joyful” se uzverao visoko i tamo postavio ljestvicu za ovaj mladi bračni par, koju će oni na sljedećem albumu morati barem dohvatiti. Do tada imaju mnogo posla.

Prije nekoliko mjeseci zazvonio im je telefon, a s druge strane ponovno je bio Jack White koji sad kompilira covere Springsteena i Waitsa, te je ovaj dvojac zamolio za njihov doprinos tom projektu. Priča se nastavlja.