Smeteni smisao brutalnosti

“Souls To Deny” je prvi album Suffocationa nakon EP-a “Despise The Sun” iz 1998. i njihova ‘full-lenght’ albuma iz 1995. “Pierced From Within”. Pošto je Suffocation već neko duže vrijeme bio u statusu, kako bi neki rekli, ‘ni vrit ni mimo’, tehnički “Souls To Deny” možemo nazvati njihovim ‘reunion’ albumom, no on se takovim ne čini niti malo.

Zanimljivo, Suffocation nisu promijenili svoj stil i zvuk nimalo u usporedbi s prijašnjim izdanjima, unatoč tome ovaj album i dalje zvuči potpun, ako se obaziremo na ikakovu terminologiju i glavne linije današnje death/grind scene. Vjerodostojnost toga potkrepljuje i činjenica da je Suffocation utjecao na mnoge bendove s početka ’90-tih. Bez razloga na nepromjenjenost površinskih karakteristika, srž i dalje ostaje iskrena, neposredna i nadasve zanimljiva.

Od odličnog sadržaja ovoga uradka izdvojit ću famoznu uvodnu stvar “Deceit“, zatim i samu naslovnu pjesmu “Souls To Deny“, pa “Immortally Condemned” i prejebnu “Demise Of The Clone“, čiji ciklični riffovi daju čudan dojam ponavljanja, dok u isto vrijeme nemaju ni početka ni kraja. Pjesme nude koncizan rezime onoga što čini Suffocation vjernim štovanja i obožavanja.

U ovo cijeloj priči kao da je skrivena neka čudna logika rada, čiju strukturu pjesama teško odgonećuju i najposvečeniji slušaoci, pa ipak, očito je kako cijela koncepcija ‘leži’ ovome bendu, koji su stvorili taj smeteni smisao zbunjujućeg materijala uz prirodan i slobodan osjećaj brutalnosti.

Mnogi bendovi su pokušali kopirati zvuk Suffocationa i mnogi od njih uspjeli su jedino u tome da ispadnu ekstremno dosadni; čisto iz razloga što su to radili bez dovoljno finoće i istančanosti ili pak bez dovoljno intuicije u muzičkom i tekstualnom smislu kojeg ovi momci definitivno posjeduju.

Moram priznati da je “Souls To Deny” jedan od onih albuma koji čine dobar death i grind metal; te je uz to i pravi osvježavajući odmor nakon ‘pune vreće’ neinspiriranih bendova ovoga žanra (koji pak traje možemo slobodno reći od kraja 1999.). Jedina opaska ovome albumu je definitivno količina materijala (8 pjesama, cca 38 min), tako da ne uzimajte ocjenu previše k’ srcu.