Slušanje u boji svog sna

“Help! I need somebody, help, not just anybody”, ispovijedao se Lennon u jednoj od najneshvaćenijih pjesama svih vremena, naslovnoj pjesmi s albuma “Help!”, koja je značila upravo to. Ipak, tada je teško bilo shvatljivo da na prvi pogled beskrajno samopouzdan, pomalo prepotentan, luckasti šaljivdžija i sjajan showman John Lennon moli ikoga za pomoć, podršku i suosjećanje. “I’m not so self-assured”, pjevao je Lennon, a publika ga nije doživjela.

Album “Help!” označava inklinaciju prema folku, akustične gitare postaju sve više korištene, dok riječi pjesama postaju profinjenije. “Scrambled eggs, oh baby, how I love your legs”, trebali su biti uvodni stihovi pjesme “Yesterday“, prije nego što su zamijenjeni sentimentalnijima i intimnijima “Yesterday, all my troubles seem so far away”.

Eksperimenti sa zvukovima gitare započeti s “I Feel Fine“, dobit će novu razradu u “Ticket To Ride“, a Paul McCartney će se sve češće pačati u posao George Harrisona koji se zove sviranje solo gitare.

Eksperimentira se i s klavijaturama, Ringo će u “Tell Me What You See” dobiti pojačanje u vidu raznih ritmičnih šuškanja, a i “You’re Going To Lose That Girl” će uz Ringovo bubnjanje diskretno biti podvučena bongosima. Na omotu albuma The Beatlesi mašu zastavicama: svatko tko misli da položaji njihovih ruku označavaju HELP, vara se. Položaji njihovih ruku pokazuju slova NUJV na britanskom, a na američkom su izdanju pokazivali NVUJ.

Između albuma “Help!” i “Rubber Soul” je prošlo tek 4 mjeseca, no razlika je kao da su prošle 4 godine. Ako je “Help!” predstavljao inklinaciju prema folku, “Rubber Soul” je s jedne strane crpio inspiraciju iz folk-rocka (naročito iz rada grupe The Byrds i ‘električnog’ Dylana), a s druge je bilo sve više soula. Na pjesmama se radi do dugo u noć, a često i do ranih jutarnjih sati.

Folk balada “Norwegian Wood” će svijet upoznati s indijskim instrumentom koji se zove sitar, “You Won’t See Me” donosi distorziranu bas gitaru. Na dnevnom su redu pjesme refleksivnog i apstraktnijeg karaktera “Nowhere Man” i “The Word” koje kao centralnu temu nemaju ljubavnu vezu, a ostale pjesme će predstaviti grupu u najranjivijem i najintimnijem svjetlu do tada.

Doduše, bit će tu i prilično agresivnih stihova kao što su “I’d rather see you dead, little girl, than to be with another man” ili pak ispričanih priča unutar pjesme (“Norwegian Wood”).

Kao fokus albuma možemo smatrati “In My Life“, koja možda najbolje opisuje kvalitativni skok u glavama The Beatlesa kao autora: sada razmišljaju u mnogo široj perspektivi nego samo godinu dana prije: čine refleksivan pogled u prošlost ali tu prošlost stavljaju u funkciju sadašnjosti. Prvim albumima su izazvali revoluciju, a “Rubber Soul” je napravio revoluciju što je prihvatio tradiciju (govorimo o tradiciji folka, countrya i crnačke glazbe) i preoblikovao je u skladu s umjetničkim ciljevima liverpoolske četvorke.

“If you drive a car, I’ll tax the street, if you try to sit, I’ll tax your seat. If you get too cold, I’ll tax the heat, if you take a walk, I’ll tax your feet.” zvuči kao prijetnja Vlade novim haračem, međutim to je samo pjesma “Taxman” iz pera mladog i ojađenog George Harrisona koja otvara ponajbolji album “Revolver“, koji je izašao u kolovozu 1966. nakon 300 sati rada u studiju, što je tri puta više u odnosu na “Rubber Soul”.

To se i osjeti, aranžmani su razrađeni kao nikad do tad: McCartneyeve “Eleanor Rigby” i “Here, There And Everywhere” su u svakom pogledu usporedive s “Yesterday” (osim što su muzički fantastične, imaju i bolje riječi), a “For No One” pokazuje da je Paul temeljito preslušao albume The Beach Boysa i implementirao gorko-slatku atmosferu karakterističnu za Briana Wilsona u zvuk The Beatlesa (uz sjajan učinak), Lennon se zanosio zvukom distorziranih gitara: “She Said She Said“, “And Your Bird Can Sing” i “Dr. Robert” će oblikovati auditivne koordinate braće Gallagher (u to će vrijeme John biti ne samo glazbeni tata, nego i oličenje prepotencije za braću Gallagher, jer će tada biti objelodanjena njegova izjava da su The Beatlesi popularniji od Isusa Krista), a “I’m Only Sleeping” i “Tomorrow Never Knows” zvuče kao da su došle sa “Screamadelice” grupe Primal Scream.

Harrison je malo slijedio Lennona (“Taxman”, “I Want To Tell You“), malo vlastita world music nadahnuća (“Love You To“), a Ringu je Paul prepustio dječju “Yellow Submarine“. Paul je još razotkrio svoje poimanje soula: “Got To Get You Into My Life” i “Good Day Sunshine” se može smatrati kao vraćanje usluge Otisu Reddingu koji je baš tada obradio njihov aktualni singl “Day Tripper”.

“Help!”, “Rubber Soul” i “Revolver” možda su najbolji albumi The Beatlesa, ako se uzme u obzir izvođačka snaga njih kao grupe. U periodu tih albuma oni su još uvijek mnogo nastupali i svirali zajedno te dozvoljavali autorski, svirački ili bilo kakav drugi input. Tada su bili još uvijek vrlo povezana grupa prijatelja čije su međusobne razlike bile dovoljno male tako da su mogli shvatiti što ovaj drugi želi od njih, a njihovi odnosi dovoljno neoštećeni osobnim paranojama i strahom od zasjenjivanja da su mogli normalno komunicirati i razmjenjivati ideje.

Također, konkurencija ih je tjerala da rade najbolje što mogu: antologijski albumi Bob Dylana i The Beach Boysa te sjajni singlovi iz diskografskih kuća Stax i Motown, snimke Phil Spectora, su pružali mnoštvo različitih utjecaja, a oni su od svega uzimali najbolje i koristili to na svoj način kako bi izrazili svoje stanje uma.

Objavljen 1.6.1967., “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” je jedna od prvih konceptualnih ploča u povijesti rock glazbe i definitivno vrhunac želja za studijskim eksperimentiranjem. Dok se “Revolver” 300 sati krčkao u studiju, “Pepperu” je za objavljivanje na svjetlo dana trebalo više sati rada (na omotu izdanja piše ‘preko 300’, ali drugi izvori navode i do 700). “Pepper” je ploča o kojoj su/na kojoj su previše filozofirali, odnosno preslušavanje “Peppera” ostavlja dojam da je riječ o grupi koja se previše trudi fascinirati, a ne opisati vlastito stanje uma.

U prilog toj tezi govori i sam naslov albuma: riječ je o imaginarnom bendu, a ne o The Beatlesima, što se može protumačiti kao stvaranje distance od samog rada. “Bit će to naš odgovor na ‘Freak Out!’ Franka Zappe”, rekao je Paul u jednoj od najava za album. Ironično, sam Zappa je svoje mišljenje o “Pepperu” izrazio naslovom svog albuma “We’re Only In It For The Money” i omotom koji parodira naslovnicu “Sgt. Peppera”.

Drugi veliki izvor inspiracije za “Peppera”, godinu dana ranije objavljen album “Pet Sounds” The Beach Boysa uspijeva zasjeniti “Peppera” po kompaktnosti, direktnosti, ranjivosti i otvorenosti. Koliko god voljeli George Harrisona (osobno, to mi je omiljeni Beatle), “Within You Without You” je pet minuta krivih koraka, “Lovely Rita” nije ništa više nego dobra B-strana, a “Good Morning Good Morning” tek jako dopadljiva stvarčica bez puno esencije.

Ipak, treba reći da su mnoge pjesme s tog albuma osvojile pažnju slušatelja i zaživjele u narodu: Joe Cocker je proslavio “With A Little Help From My Friends“, dok je Bryan Ferry na svoj način obradio nježnu i gorku “She’s Leaving Home” (jedinu stvar koja bi se mogla usporediti s albumom “Pet Sounds”), a psihodelične “Lucy In The Sky With Diamonds” i “A Day In Life” spadaju u sam vrh ‘simfonijskog’ razmišljanja grupe (odnosno, kako je to objasnio John Lennon: “Listen to in color of your dream”).

Uz izuzetak gore navedenih i naslovne pjesme, “Sgt. Pepper” više osvaja svojim razrađenim zvukovljem, nego samom kvalitetom pjesama, a novi remastering će pružiti dalje i još bolje užitke u slušanju zvuka. ‘Bang’ na kraju posljednje pjesme “A Day In Life” kao da simbolizira kraj djelovanja The Beatlesa kao male, ali čvrste glazbene rock postrojbe i početak djelovanja The Beatlesa kao rock skupine od tri sjajna autora, čiji će najbolji trenuci biti ovjekovječeni na daljim albumima, ali čije će aspiracije često biti u disjunktivnim pravcima.

“Magical Mystery Tour” je originalno album The Beatlesa koji je trebao biti izdan samo za američko tržište, dok je u Britaniji izdan kao dvostruki EP krajem 1967. s pjesmama iz filma “Magical Mystery Tour”, dok su pjesme “Strawberry Fields Forever“, “Penny Lane“, “All You Need Is Love“, “Baby You’re A Rich Man” te “Hello Goodbye” bile poznate sa singlova.

Zamiranjem formata singlova i EP-a te sve većom upotrebom kaseta, pojavila se potreba da se i taj dio karijere The Beatlesa drugačije pokrije i predstavi novoj publici te je ovo, originalno američko izdanje postalo punopravni član popisa originalnih studijskih albuma ‘buba’.

“Magical Mystery Tour” je album kome je remastering napravio najveću uslugu: eterične strukture “Fool On The Hill“, “Blue Jay Way“, “I Am The Walrus” i “Strawberry Fields Forever” sada su dobile puni smisao. To je kolekcija koja ima manju koheziju nego “Sgt. Pepper” i možda baš zbog toga djeluje prirodnije, jer se John, Paul, George i Ringo nisu osjećali obaveznim nadopunjavati velike koncepcije svojim planovima nego samo snimiti dobre pjesme.

Ovaj je album možda najiskrenija oda LSD-u, (ne)pouzdanom partneru svakog muzičara koji je 1967. išao proširivati svijest.

“I Am The Walrus” i “Blue Jay Way” se mogu s glazbene strane shvatiti kao disonantni soundtrackovi za loše tripove, “Strawberry Fields Forever” i “The Fool On The Hill” su pjesme o samoći, a McCartneyeve “Hello Goodbye”, “Your Mother Should Know” i naslovna pjesma su dobrodošla, konvencionalna i uhu ugodna odmorišta na ovom dobro izbalansiranom čarobno-glazbenom putovanju.

Album završava s Lennonovom “All You Need Is Love”, koja je 25.6.1967. emitirana preko satelita, izdanom koji tjedan poslije, čiji je ogromni instant uspjeh (ipak je to ljeto ljubavi, jel’?) potakao Johna da ubrza sa svojim pisanjem pjesama.