Slovenski odgovor na metalni svijet

    1324

    God Scard

    ...And We Could Have It All...

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Chill Pill 99 / Full Digital Media

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. To Have It All
    3. Modern Democracy
    4. April Tear
    5. Lonely And A Little Bit Lost
    6. Lil Gal
    7. BMH
    8. Jesus Christ
    9. Everyday Blind
    10. Morning In Silence
    11. In The Name Of…
    12. Soil Eye Sin
    13. Outro

    Metal gotovo isključivo dolazi iz Amerike i Skandinavije, a u naletu njihovih utjecaja svaka država ima i svoje adute. Ubace se Nijemci, malo Francuzi, a u našim krajevima scena je, uz čast upornim iznimkama i više nego pusta. Možete si onda tek zamisliti kako je bilo slovenskom God Scardu koji su nastali još davne 1992. i od onda odsvirali u apsolutno svakom klubu, svakoj rupi, svakom festivalu…

    U vrijeme kada je na sceni vladalo potpuno mrtvilo oni su se koncertima u ulozi predgrupe borili protiv trendova u društvu Dog Eat Dog, Ugly Kid Joe, Belphegor, Cannibal Corpse i ostalih.

    U našim krajevima i prilikama upoznati su ih imali prilike svi koji su pohodili koncerte Chang Ffosa, Zeus Fabera, Naileda i uspješnih Fathera, a tek 2005. njihova upornost se isplatila i postigli su ono što je mnogima san – konkretan oficijalno izdani album – “…And We Could Have It All…“.

    Pjesme kao “To Have It All” i “Modern Democracy” potvrdile su njihove uzore u Machine Head, Soulfly, malo Slipknota, ali uz dosta nekakvih ovdašnjih elemenata i pokoji pjevni dio.

    Muziku podržava

    Vokal je beskompromisno bijesan uz malo istočnoeuropskih primjesa, ali povremeno se pokazuje nemaštovit i nategnut, kao na žestokoj i brzoj “In The Name Of…“. Ipak, činjenica da često ubaci normalnog pjevanja, u kojemu opet nije neki virtuoz popravlja sve i potvrđuje da dobro zvuči i da znaju što rade. Takvi lakši i tiši dijelovi nekako podsjećaju na SOAD igrarije, a onu pravu rasturačinu i žestinu pokazali su na “BMH” i “Everyday Blind“.

    Riječi su pomalo tipične za takav tip glazbe pa se prostiru od propadanja ljudske rase, politike, religije do općenitih ljudskih problema i odnosa dobrog i zla. U to su se ugurale i lakše “Lil Gal” i “Soil Eye Sin” sa ženskim vokalom i akustičnom gitarom na kojima se igraju s temom ljubavi i depresije koju ona donosi.

    U svakom slučaju ovaj bend je zaslužio da (napokon) izda svoje pjesme na pristojnom CD-u, a koliko će im on pomoći da postignu svoje ciljeve, kakvi god oni bili, to ćemo vidjeti ili čuti u budućnosti. Ovakvim bendova je uvijek falilo i uvijek će faliti u našem kaosu šunda i zabavnjaka, ali se bojim da će se to teško promijeniti i da će ovakvi albumi i dalje izlaziti u totalnoj tišini i na underground razini.

    God Scard su tako jedni od tih koji ovo zaslužuju, ali velika je šteta što ovo nismo na CD-u imali prilike čuti prije nekih 5 do 10 godina. Ovako, ipak je i taj stil i takve vrste pjesama debelo pojelo vrijeme. Ali, možda je ovo samo početak.

    Muziku podržava