Sloboda? Kakva sloboda?

Počastili su nas respektabilnim retrospektivnim nastupom negdje polovicom ove godine, dostojno podsjetivši na vrijeme koje nije bilo naše – i konačno osvanuli s dva remastera kojima nadopunjuju dosadašnju seriju CD-a dostupnih na tržištu već izvjestan niz godina.

Tijekom devedesetih, EMI se uz voljenu retrospektivu Gang Of Four – “Brief History of the 20th Century” (1990.), sjetio reizdati i kultni prvijenac grupe, “Entertainment” (1979.) te nasljednika mu – “Solid Gold” (1981).

Za razliku od spomenuta dva naslova uz koja su vjerni obožavatelji dodatno nagrađeni i bonusima, “Songs of the Free” i “Hard” iz nekog razloga ne nude bilo kakav dodatak. Stoga su možda krajnje formalna izdanja u popunjavanju kolekcionarskih rupa. No sadržajno gledano, to ne umanjuje njihovu vrijednost.

“Songs of the Free” i dalje predstavlja itekakav trn u uhu establishmenta koji je Gang Of Four uzeo pod svoje okrilje.

Ovo je snažan kreativni vrhunac kojim grupa vrlo vjerno ukazuje na to u koliko ‘slobodnom’ svijetu živimo. Masovni konformizam u sjeni kojeg konstatno bijesne profiterstvo, predrasude i kampanje straha, uz licemjerna zagovaranja ljubavi i mira, komentirana su kroz seriju oštrih, plesnim ritmom izraženijih tema (“Call Me Up“, “Muscle For Brain“, “The History of the World“, “I Will be a Good Boy“, “We Live As We Dream, Alone“), od kojih je naravno najveću famu doživjela “I Love a Man in a Uniform”. Militaristički trend inspiriran falklandskim ratom ranih osamdesetih uzburkao je duhove i Gang of Four uskratio bolji, zasluženiji hit-plasman.

Kingov glas koji svaki trenutak prijeti da pukne, što se na kraju kroz postupnu histeriju i događa, učinio je sve da pjesma ne završi kao re-interpretacija ‘groznice subotnje večeri’. Iako je ‘groznica’ o kojoj pjesma progovara bila i ostala vrlo realna – ona ratna. Jednom je to bio falklandski rat – danas su to strategije, kudikamo suptilnije da ni ne uviđamo koliko negativno utječu na naše male bijedne živote; a “I Love a Man in a Uniform” još jednom, sada i ovdje, ukazuje na cijelu ironiju ratnog isfuravanja kao oblika masovne zabave (“I had to regain my self-respect – so I got into camouflage – because they love to see you shoot!..“).

Potpomognuti čuvenim producentom Mikeom Howlettom, Gang Of Four su svojem agresivnom plesnom zvuku udahnuli dodatnu finoću a da nisu narušili bazičnu formu – raščlanjenost ritam-sekcije, neurotičnih vokala i gitarističkog treštavila savršen su spoj, dodatno oplemenjen i ženskim prisustvom; odlaskom Davea Allena iz postave, Sara Lee dostojno kroti mačističku zvučnu sliku notorne ‘četvorke’ nešto mekšim uletima basa te kao prateći vokal, pridavši cijeloj priči pristupačniji, ako već ne i manje subverzivan ton.

Kroz nastavke na temu ‘slobode’, grupa vrlo domišljato obrađuje problematiku ljudske obijesti – “It Is Not Enough” prati nezasitnost inovacijama i neprestanu potrebu za dokazivanjem (“… I wanted to be a good wife, I wonder if I lived before this life, or seen it on television – I can’t stand the repetition“).

“Life, It’s a Shame” kroz Kingovu grčevitu izvedbu značenje ‘života’ otvoreno iznosi u obliku jedne druge riječi – ‘laž’. Život u iluziji da smo sigurni ili otporni na rutinske automatizme – bilo kojom od ponuđenih opcija; “…Making money is making sense…“; “…The right to get rich is in the constitution – talk of corruption is to preach insurrection…“; “You and I, we are satellites – it’s a shame!“.

Odlična balada, završna “Of the Instant“, zadaje konačan udarac naramkom opravdanih sumnji – tko posjeduje ono što stvaramo ili koristimo? Rečenica “We, it seems, can own ourselves in imagination” jasno pokazuje kako je sloboda dostupna isključivo u mašti – stvarnost ostaje brutalna, bilo manipuliranjem ili zagovaranjem ljudskih sloboda koje još uvijek ne dolaze do izražaja – ostaju tek kao prividne, nebitne, prolazne, uzaludne…