Sljedbenici britanskog novog vala započetog The Libertinesima

Raspadom The Libertinesa nastala je velika praznina koju mediji pokušavaju upotpuniti raznoraznim bendovima koji nisu dorasli svjetlima pozornice. Makar su iz njih izrasli Babyshamblesi i Dirty Pretty Things, njihovi prvijenci su pokazali da Barat i Doherty ipak najbolje rade zajedno, da razdvojeni nisu baš nešto…

Barat se trudi na sve strane ostati u igri, dok je jadan Doherty teško zaglibio u droge i teško će se izvući. Nedavnim zajedničkim koncertom pobudili su nade da se jednog dana možda ponovno okupe zajedno, a to tada morat ćemo se zadovoljiti mnogim njihovim kopijama poput benda The Maccabees.

Sredinom 2003. okupili su se i započeli kao trojac koji se postepeno nadopunjavao da bi sada petorica sačinjavali bend The Maccabees. Krajem 2005. izdaju svoj prvi singl “X-Ray” s kojim skreću pažnju na sebe, da bi potpuni procvat doživjeli prošle godina kada ih je NME proglasio ‘The best new band in Britain’, nakon čega su uslijedili mnogi festivali i svirke s tek nešto iskusnijim bendovima.

Mnoge teme koje muče dečke iz benda su tinejđerskog karaktera pa naslovi poput “First Love” i “Lego” ne trebaju previše začuditi. Baš u toj posljednje spomenutoj “Lego” su jedni od najsmješnijih stihova koje su dečki napisali: “Mum said no to Disneyland/And Dad loves the church/haleluhjah“. S čime oni imaju veze, nemam blage, ali su morali bolje poraditi na tekstovima jer ipak više nisu neki klinci od 15-tak godina ili manje kojima su igrice u prvom planu.

Slična situacija je i s pjesmom “First Love” koju bi proglasio i najboljom na albumu, makar i ona ima tekstualnih bisera poput bezveznog nabrajanja ili “Let’s get married/And tick the boxes“. Ipak, uvodni stih “First love, Last love/Only love, it’s only love” je ono što mi se posebno svidjelo, a često priglupe tekstove spašava odlična igra gitara kojima pokazuju da znaju jako dobro svirati.

Baš s tom pjesmom The Maccabees i najviše podsjećaju na The Libertinese, ali nije jedina koja zvuči nalik njima. Uz njih se mogu čuti mnogi slični recentni indie rock bendovi koji mješaju rock i punk s ljepljivim melodijama, te njihovi bezbrojni i toliko puta ponovljeni uzori iz prošlosti.

Aktualni singl “Precious Time” je jedina pjesma koja traje preko četiri minute, a pripjevom podjeća na Futureheadse. Za razliku od njih, The Maccabees su složili mnogo upečatljiviju pjesmu, a opet su u prvom planu sitni glazbeni detalji kojima dečki uljepšavaju svaku pjesmu.

Uvodni ‘bubnjarki tuš’ predhodi u laganu “Good Old Bill“, koja pred kraj ima nagli preokret sa žestokim prepucavanjem gitara. Sljedeća “X-Ray” ima vrlo zarazan rif, u “Latchmere” zavijanje ‘oooooo’ čini svojevrsni refren, dok je završna “Toothpaste Kisses” jedan od najboljih akustičnih komada koje sam čuo u posljednje vrijeme.

“Colour It In” je obojan jako moderno i nije čudo da će se mnogima sviđati, ali tek kada porade na svojim manama i isprave ih, moći će dobiti od mene veću ocjenu. Niz prekrasnih gitarskih dionica upotpunjenih s vrlo dobrim bubnjanjem uništeni su priglupim tekstovima. Dečki su super, ali se vidi da su još (pre)mladi, te ima vremena za njih.

Nostalgičari će The Maccabees proglasiti novim The Libertinesima, prvenstveno radi punk-rock igranja gitarama, ali nisu još dostojni za takve usporedbe. The Libertinesi su već na svojem debiju zvučali suvereno i poetski zrelo, što ovaj kvintet tek mora postići. Nadam se da će The Maccabees jako brzo sazrijeti, ali pretjerano guranje u prvi plan bi ih moglo dotući.

Završni rez, glazbeni dio 5, tekstovi 1 = 3!