Slikanje svakodnevice: intermedijalna zapažanja

    1471

    Maer

    Neradni dan

    Datum izdanja: 15.01.2013.

    Izdavač: Matica hrvatska / MeandarMedia

    Žanr: Alternative, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Kosìć
    2. Dove credi di andare
    3. Proljeće u studenom
    4. Neradni dan
    5. Hereza z Galiole
    6. Treba više voljeti glupe ljude
    7. Pjesma iz D
    8. Socijalizam u 2175. (kako bi to bilo?)
    9. Smiješne stvari
    10. Pjesma o zaboravljanju

    Neradni dan” nastaje iz inata, kao ‘odluka’, čin otpora.

    Kritički umjetnički izraz ovdje se istovremeno odupire društvenoj i
    stvaralačkoj krizi. Međutim, ne zadire u polje angažiranog političkog
    djelovanja. Radije, istančani kantautorski rukopis intervenira u
    svakodnevni ‘zaborav života’. Očituje se to kroz tri isprepletena
    umjetnička modusa – tekstualni, glazbeni i vizualni.No, ako uz glazbeni sadržaj u CD formatu obično dolazi i kreativna ‘bonus’ knjižica sa svojevrsnom bibliografijom albuma, čini se da Maer tu praksu izokreće, tj. uglazbljeni stihovi “Neradnog dana” upravo dopunjuju ‘priručnik za upotrebu’, sastavljen od tekstova pjesama i fotografija. Čak bismo mogli reći da tekst Valtera Milovana u knjižici dopunjuje fotografije (a ne obrnuto, kako bi bilo za očekivati), budući da su vizualni motivi neradnog dana iz objektiva Damjana Bistričića sugestivniji, te evociraju nove pripovijesti.Oblikovan kroz suradnju, ‘uzvraćanje potpisa’ između Maera i Bistričića, ‘priručnik za upotrebu’ naprosto ne nudi samorazumljive instrukcije, niti jednoznačni ključ čitanja. Zanimljivost cjelokupnog projekta izvire baš iz tog intermedijalnog spoja teksta, glazbe i fotografije.Od čakavskog prepjeva “Blackbird” u izvedbi Lennon/McCartney, tj. akustičnog uvodnog ugođaja s “Kosić“, do epske ‘spoken word’ završnice s “Pjesmom o zaboravljanju“, “Neradni dan” funkcionira kao skladna cjelina. Taj kontrast između interpretacije nestašnog pjeva malog kosa i pronicljive kritike društvenog konteksta zapravo reprezentira okosnicu albuma, ritmičnu izmjenu intimnog poetskog doživljaja (“Smiješne stvari“) s britkim seciranjem različitih ideoloških konstrukcija (“Treba više voljeti glupe ljude”).

    Varira i melodijska linija; gotovo komornu atmosferu ‘lakoće postojanja’, na tragu zvukovne eteričnosti i lepršavosti bossa nove (“Neradni dan“), gdje fućkanje i pljeskanje dodatno naglašava efekt ‘bezbrižnosti’, razgrađuju razigrani ritmovi u maniri nasljeđa ‘novog vala’ (“Socijalizam u 2175. (kako bi to bilo?)“).

    Muziku podržava

    Dozu talijanske kancone nalazimo već u drugoj cover verziji pjesme Sergija Endriga “Dove credi di andare“. Talijanska inačica teksta nije zastupljena u ‘priručniku za upotrebu’, no za razliku od ‘klasičnog’ utjecaja, modernija Maerova interpretacija neodoljivo izaziva melodijske usporedbe s Jovanottijem.

    Ekspresivna, čak mistična, dionica violončela iz “Pjesme o zaboravljanju” naposljetku se javlja kao neizvjesna autoreferencijalna petlja “Neradnog dana”. Ton ritualne svečanosti naprosto evocira ‘prevrednovanje svih vrijednosti’, kao nužnost i kao nadu. Iza nelagode, nespokoja, zagonetnosti, ipak se nazire mogućnost: ”Možda je poraz pobjeda koja nam treba / možda ćemo u porazu znati živjeti – živjeti i znati”.

    Vedriju reinterpretaciju ‘obrađivanja svog vrta’ donosi “Hereza z Galiole”. Opći gubitak smisla u svijetu gdje nedostaje nadahnuća Maer ne kompenzira nostalgičnim vraćanjem u ‘bolja, minula vremena’, ne čini odmak od stvarnosti, već se upravo hvata u koštac s beznađem i beživotnošću. Kreće od čuđenja, primjećivanja detalja (“Proljeće u studenom“), one elementarne ‘funkcije’ pjesničkog jezika.

    Krhotine mediteranskog imaginarija, detalji broda i ljudi nagriženih ruzinom, nisu tek tragovi ‘zaborava’ specifičnog istarskog društvenog i kulturnog konteksta; konotacije su općenitije, geografski rasprostranjenije. Fotografija mačke iz ‘priručnika za upotrebu’ upravo ezopovski interferira s tekstovima pjesme “Treba više voljeti glupe ljude“; kao da vizualni govor basne uspijeva izreći nedorečenost stihova.

    Neradni dan simbolizira odupiranje nametnutim nadomjescima, nasilno kreiranim potrebama, medijskom maltretiranju i senzacionalizmu, manipulacijama i opterećenjima političkog života; ‘samo cvrčci i tišina’. Vrijedi se izboriti za taj djelić slobode, ‘drugi ritam disanja’ na neradni dan.

    Muziku podržava