Slažu riječi za tri dura i mol

    2714

    Hakuna Matata

    Free Energy

    Datum izdanja: 03.10.2008.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Utrinski pedigre
    2. Vjernik
    3. Prekrasni sin
    4. Svi će ljudi biti braća
    5. Američka mjuza
    6. Mrak
    7. Dvadeset godina od sad
    8. Odlazimo u noć
    9. Buba
    10. Ispod snega
    11. Ako poželim
    12. Rado bi te nazval
    13. Sanjam
    14. Ne znam bolji način

    Drugi studijski album glazbene skupine Hakuna Matata naziva “Free Energy” ponovo obilježavaju dosljednost novovalnom zvuku, simplificirane melodije i simpatični tekstovi. Sastav koji neće napraviti revoluciju na domaćem glazbenom terenu, zasigurno je jedna pozitivna pojava uvijek dobrodošla na prostoru gdje se malo pomalo zaboravlja privlačnost jednostavne forme sastavljene od ‘tri dura i jednog mola’.

    Prošlo je dvije godine od kad je Hakuna Matata u izdanju Scardone objavila svoj album prvijenac “Antigravitacija“. Sa svojih šesnaest pjesama, bend koji djeluje još od 1998. godine napokon se predstavio publici ambicioznim i solidnim debijem na kojem se, između ostalog, nalazi i duet s velikim Zoranom Predinom, što je ipak dostignuće kakvim se mnogi prvijenci ne mogu pohvaliti.

    Danas, sa Scardone prelaze pod okrilje Croatia Recordsa, i pred sobom imaju izazov koji se postavlja baš svim bendovima na početku – kako opravdati solidan prvijenac? Hoće li se razvodniti, ponavljati i pasti u zaborav, raskrstiti suradnju ili se održati na okupu eventualno ponekom svirkom. Drugi album je onaj koji je mnoge stajao glave, ali ne i Hakunu Matatu.

    Nije ni da nasljednik “Antigravitacije” označava gigantski preokret u njihovoj zvukovnoj kvalitativnosti, pjesničkom izričaju ili produkcijskom umijeću, već jednostavnu konzistentnost u svemu navedenom. Iako u svojim uživo nastupima često izvode Haustorovu “Mijenjam se”, činjenica je da se Matata promijenila nije.

    Muziku podržava

    No, ostajanje istim ovdje ni u kojem slučaju nema negativnu konotaciju, jer na domaćem glazbenom terenu egzistira sve manje sastava koji u jednostavnoj formi od, primjerice, dva stiha, refrena, prijelaza i ‘tri dura i mola’ uspijevaju složiti pop pjesmu.

    Pribjegavanje produkcijskom kamufliranju, prearanžiranju, pretjeranoj distorziranosti i inim metodama stvaranja fasade iznutra inače praznog glazbenog djela, ono je što dovodi do i zasićenja i skeptičnosti prilikom preslušavanja novih sastava.

    Tko je slušao Matatin prvijenac, ili posjetio jedan od njihovih nastupa (primjerice, u zagrebačkim klubovima Route 66 ili Purgeraj) jasno su čuli utjecaj koji je na njih ostavila ostavština Novog vala. Haustor, Azra, Film, Prljavo kazalište, Idoli, Animatori neki su od sastava čije pjesme oni na live svirkama izvode, a sam njihov jednostavan glazbeni izričaj i njegov utjecaj vrlo jasno se čuje i na novom albumu “Free Energy”.

    No danas, Darko Rundek u svojoj solističkoj karijeri zvuči bitno drukčije od neotesanog zvuka nekadašnjeg mu sastava Haustor, Azra odlaskom Štulića i Animatori smrću Blaževića vise ne postoje, Vlada Divljan vrlo rijetko zasvira na našim prostorima (naravno, solo, bez Šapera i ostalih koji su činili same Idole). Jura Stublić već dugi niz godina izvodi identičan repertoar uz pomlađenu i sasvim izmijenjenu skupinu Film (koja stoga nema razloga ni da se zove Film), a u glazbi Prljavog kazališta danas se teško može pronaći i fragment onog što je Kazalište nekad bilo. Novovalni nostalgičari sve teže pronalaze mjesto gdje, sad već ‘Stari val’, mogu osluhnuti.

    Naravno, Hakuna Matata nije novovalni cover sastav, jer bi bilo smiješno da pjevaju o ‘Gdansku osamdesetih’ ili sličnim tematikama svojstvenih novovalnoj pjesmarici i novovalnom vremenu.

    Ali kad pjevaju o utrinskom placu (početna pjesma “Utrinski pedigre“) na kojem poznaju svaku facu, ili o tome kako vise nitko na plaži ne svira gitaru (završna “Ne znam bolji način“) svom rukopisu pridaju dozu aktualnosti, i mogućnost da se s njim poistovjete stanovnici novozagrebačkog naselja Utrina ili svi oni koji su na svojem ljetovanju primijetili da uistinu više na plaži nitko ne svira gitaru, i da umjesto toga sve više privlače buka i svjetlo.

    Njihova lirika je jednostavna, bez nužnosti posebnog udubljivanja ili iščitavanja skrivenih poruka između redaka. Primjerice, kad u pjesmi “Sanjam” kažu: “Ona živi u malom gradiću na moru/Na nju mislim kad god stignem” to jednostavno znači da ona živi u malom gradiću na moru i da na nju misli kad god stigne!

    Novi album Hakune Matate nije glazbena revolucija ali je dobrodošla oaza pop-rock jednostavnosti u koju njihovi slušatelji mogu pobjeći kad god se zasite kompliciranosti novostvorenih glazbenih pravaca.

    Muziku podržava