Slava metal herojima

Teško da se bilo što novoga može osmisliti i napisati za Dorothee Pesch, a eventualno što se može jest analizirati je li ona doista, glazbeno gledajući, najbolja žena koja se pojavila u heavy metal svijetu.

No da je svojom pojavom i radom utrla najširi i najduži put mnogim
pripadnicama ljepšeg spola za pojavljivanje u ovom glazbenom subžanru i
da je ostavila apsolutno najjači utjecaj od svih, to, gotovo sigurno,
nijedan poznavatelj metala neće negirati.Trideset godina duga, stabilna karijera donijela joj je mnogo uspjeha, u Njemačkoj je odavno ikona, podsjećamo da je u samim počecima, 1986., na legendarnom Monsters of Rock festivalu nastupila pred 120 tisuća ljudi, a s “Raise Your Fist” stigla do 15. studijskog albuma. Četiri s Warlock i jedanaest kao Doro. EP “Raise Your Fist in The Air” i istoimena pjesma, koji su najavili ovaj album, nisu baš odavali dojam da bi se ovdje moglo nešto značajno dogoditi. Srećom, albumi imaju više od jedne pjesme, u konkretnom slučaju čak 13, pa EP izdanja, baš poput spomenutog, mogu dobrano zavarati.

Tako je ispalo da je “Raise Your Fist” jedan od zanimljivijih, kompozicijski raznolikijih ‘kraljičinih’ albuma, koji povezuje heavy metal s hard, malo i s alternativnim i glam rockom, s naglašenom dinamičnošću, energičnošću i sirovošću, ali i s nešto otmjenosti. Dorini moćni, ‘husky’ vokali i ovoga su puta fokus svih događanja, osjeća se da još uvijek bez naprezanja balansiraju između glasnih, potentnih, strastvenih i nervoznih s melodičnim, nježnim, emotivnim, anksiozom ispunjenim izvedbama. A upravo bismo tu emotivnost, melankoliju mogli navesti kao značajne karakteristike, čak i reći da se teško sjetiti kada je Doro snimila tako emotivan album.

Naravno, rezimiramo li ga u cjelovitom opusu, jer se puno toga polaže i na agresivniji pristup, kojim dominira sočan, zgusnut gitarski rad s osvježenim riffovima i solažama. Ritmički dijelovi su poprilično umjereni, pravilnih izražavanja, bez nekih posebnih iskakanja iz konteksta, istaknuli bismo mračniji sound bas sekcija, kombinaciju epike i orkestralija u klavijaturama, a ozbiljnost materijalu dodaju i zborski back-upovi. Recimo da je ovo kombinacija čvrstih, kompaktnih naslova, koji u sebi s jedne strane nose velike doze melankolične atmosfere, s onima koji više preferiraju himničnost i melodiju, i samim tim zvuče nemjerljivo veselije.

Naravno, ove prve uglavnom su srednjih i mirnih, baladnih, dok ove druge pronalazimo u brzim i još bržim ritmovima, s puno melodija i catchy refrenskih dijelova. Upravo takve, “Raise Your Fist In The Air” i “Coldhearted Lover“, koje dosta sliče jedna drugoj, žestok su i brz, ali nekako prejednostavan uvod u album i ne nagovješćuju previše dobroga. No već od melankolične balade “It Still Hurts“, koja uključuje gostovanje legendarnog Lemmya, preko brzog speed-powera “Take No Prisoner” i epikom nabijene “Grab The Bull (Last Man Standing)” s impresivnim zborom i monumentalnim gitarskim radom Gusa G. iz Firewinda, postaje jasno da je ovo raznovrstan i nadasve zanimljiv album.

Emocija ne nedostaje u piano i orkestralijama obilježenoj baladi “Engel“, jednoj od dviju pjesama napisanim na njemačkom, različitijoj od “Freiheit (Human Rights)“, u kojoj nailazimo i na značajne groove utjecaje, a mnogo tjeskobne emotivnosti nailazimo i u “Free My Heart“, također obilježenoj pianom i, naročito, orkestralijama. “Little Headbanger (Nackenbrecher)” je fina alternativna/heavy/speed metal himnica, power metala najviše ima u “Revenge”, koja je dozvolila bubnjevima da se razmašu u svojim izvedbama s duplim pedalama, “Victory” kombinira glam, stoner rock s metalom, a mnogo emocija nailazimo u odjavnoj pjesmi “Hero“, prvoj koju je Doro napisala za ovaj album, a posvećena je preminuloj legendi Ronnieu Jamesu Diu.

Doro bismo mogli svrstati uz bok onih izvođača za koje uvijek znaš što ćeš od njih dobiti i kod kojih nikada nema sredine. Ili ti se dopadaju ili ne. Ovaj je album ipak donio malo više širine, no bez obzira na sve, njezin izvrstan vokal i heavy metal ostaju žarište svih događanja. A Doro i nakon njega ostaje metal kraljica, osoba kojoj se ima puno toga zahvaliti što je metal i nakon toliko godina najčvršći glazbeni subžanr s daleko najodanijim fanovima.