Slatki bombon i dalje istog okusa

Jedna od najseksipilnijih pjevačica današnjice, Katy Perry, nedavno je izdala svoj novi album “Teenage Dream” čiji singlovi lakoćom dostižu uspjehe prethodnika.

Zadnjih godinu dvije, malo tko nije uspio čuti za Katy Perry jer je gotovo svakodnevno u žutoj štampi, što zbog svog izazovnog oblačenja gdje gotovo uvijek ističe bujni dekolte, što zbog veze i nedavnog neuobičajenog vjenčanja s komičarem Russellom Brandom ili pukog sitnog skandala tek toliko da se ne zaboravi na nju. Da, tu su i njene pjesme od kojih su mnoge postale hitovi… Reklo bi se, pravi uspješan paket.

Za razliku od prošlog “One of the Boys” koji je imao neke ‘skandalozne’ pjesme, “Teenage Dream” je više opuštajuća ljetna ploča s nizom uhu vrlo prihvatljivih melodija koje se mogu već nakon slušanja, dva pjevušiti cijeli dan. To je najbolje dokazala najavna pjesma “California Gurls” u kojoj je ugostila popularnog repera Snoop Dogga jer se cijelo ljeto ova pjesma nije skidala s vrhova top-ljestvica diljem svijeta.

Baš se ta pjesma može i uzeti kao okvir za cijeli album jer sve druge pjesme također obiluju jednostavnim pop podlogama koje podsjećaju na rane ’90. i bendove tipa Ace of Base uz modernu produkciju s nizom sitnih elektroničkih dodataka koji su tu više da obogate zvučne kulise nego da budu niti vodilje.

Osim spomenutog Snoop Dogga, na albumu se nalazi cijela plejada zvjezdanih pomoćnika koji su solidno odradili svoj posao, pa će “Teenage Dream” zasigurno ponovno naići na plodno tlo srednjoškolaca i mlađih, te ponekog ‘starijeg’ koji će radije gledati spotove nego slušati njenu glazbu (vjerujem da takvih ima mnogo). Mnogo se pričalo o suradnji s Riversom Cuomom iz Weezera, ali očito nije došlo do potrebne kemije da bi se do kraja realizirala ova ideja, iako u nekim trenucima “Teenage Dream” zvuči kao ženskasta verzija spomenutog benda.

Osim već spomenutog hita “California Gurls”, eter je osvojila i simpatična naslovna pjesm(ic)a, a sljedeći na redu će biti singl “Firework“. Sve tri pjesme imaju jak hitoidni karakter, pa uopće ne čudi što su baš one izabrane za promociju albuma, a istaknuo bih gudačke dionice u poluplesnoj “Firework” kao nešto što me iznenadilo prilikom preslušavanja.

Ostatak ipak nije toliko dojmljiv kao uvod, iako se ponegdje može pronaći prolazna pjesma. Već “Peacock” ima čudan ritam i blijedu matricu što potvrđuje još jednom premisu o velikim komercijalnim albumima i manjku dobrih pjesama, odnosno da se većina njih svodi na nekoliko hit singlica i mnogo propuha. Upravo je album “Teenage Dream” najbolji dokaz za to.

“Circle the Drain” je neuspješni elektro-pop, “The One That Got Away” nedostaje refren jer ovaj kojeg pjesma ima je totalno loš i nepamtljiv, završna balada “Not Like the Movies” je živa dosada, dok u npr. “Who Am I Living For?” i “Pearl” zvuči kao loša Kylie.

Da sredina i kraj albuma nisu totalni promašaj, probrinula se pjesma “E.T.” koja pokazuje Katicu u potpuno drugačijem, svježem ruhu. Pjesma zvuči kao neka pjesma t.A.T.u.-a usporena do minimalca sa zanimljivom vokalnom interpretacijom.

Kao što se može iščitati iz prethodnog dijela teksta, cijeli album izgleda kao jedan veliki bombon, a tome pridonosi i sam miris izdanja jer je ono pošpricano slatkastim mirisom da dodatno obogati ponudu “Teenage Dreama”.

Sve u svemu, ovaj album nije niti korak naprijed niti nazad u odnosu na “One of the Boys“, jer nitko nije očekivao veliku kreativnost (ili se možda ipak varam), iako je manje fokusiran od prethodnika. Tu je ipak nekoliko velikih hitova koji će ga izdignuti iz mora sličnih, a tome svakako uvelike pridonosi i sama pjevačica svojom pojavom.