Slab karakter

    2222

    Dark Tranquillity

    Character

    Datum izdanja: 26.01.2005.

    Izdavač: Century Media / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The New Build
    2. Through Smudged Lenses
    3. Out Of Nothing
    4. The Endless Feed
    5. Lost To Apathy
    6. Mind Matters
    7. One Thought
    8. Dry Run
    9. Am I 1?
    10. Senses Tied
    11. My Negation

    Izlazak novog albuma Dark Tranquillityja nije i neka nova vijest s obzirom da je prošlo gotovo mjesec dana otkada se album pojavio u ‘Starom svijetu’. Na meni je da objasnim i vama i sebi zašto je “Character” na trećem mjestu ‘švedske nacionalne ljestvice’, te da dokučim kako to da bend koji postoji već petnaest godina, jedan melodic death bend koji je imao i ‘melodičnijih’ albuma od ovog posljednjeg, koji nije surađivao s Villom Valeom ni ‘Svinjom Papčićem’ iz Rasmusa u ljiga/demode/iskorištavačkoj akciji stvaranja kvazihita (kao Apocalyptica npr.), koji nije imao agresivnu medijsku kampanju ni Busha Mlađeg za žrtveno janje, kako je moguće da takav bend postigne takav, recimo to tako, uspjeh?

    Moram vas odmah upozoriti da… Da zaista nemam pojma. Ili možda i imam? Ostanite i poslušajte. Šveđani su oduvijek bili pametan narod, da se tako, jel’te, izrazim, a činjenica da jedan takav bend uvrste na nac. ljestvicu to samo potvrđuje. Naime, dok se Istok trudi da kao Zapad bude, u svijetu u kojem trendovi diktiraju svakodnevicu, Viktorija i Bekem poziraju kao Josip i Marija, a ‘mladi ekolozi’, koji pljuju po mojoj bundi, nose tenisice koje su plod desetosatnog minimalca desetogodišnjeg Azijca, Skandinavci se drže po strani, voze svoje bicikliće čuvajući okoliš i imajući najveći brutonacionalni dohodak u Europi. I još slušaju dobru mjuzu! Ma, laku noć, Hrvatska!

    “Character” i nije najbolji Tranquillityev album. Ne bih znala objasniti kako se razlikuje od npr. “Heaven” ili “Damage done”. Po mom mišljenju, jedini album koji ‘strši’ u D.T. plodnoj diskografi bio bi toliko obožavan “Projector”, koji je svojom melodioznošću i ženskim vokalom na “Undo Control” imao sve preduvjete da postane ono što je postao “Character”. No to se nije dogodilo.

    Muziku podržava

    Album je brz, žestok i nabrijan. Kao i svaki Tranquillity. Stanne ne mijenja vokal, ni mrvicu i bojim se da će, ak’ tak’ nastavi, za par godina zvučati kao Marlon Brando u “Kumu”. Jedini odmak u tom pogledu su kratki monolozi koji toliko ne deru glasnice. Da, da, deranje glasnica jedna je od čari deatha, trebala bih znati. Ali moglo bi i bez toga, bar na jednoj ili dvije stvari, kako album ne bi bio vokalno toliko monoton. “The New Build” i “Through Smudged Lenses” zvuče gotovo identično, a prvi omak na albumu čini tek “The Endless Need” koja je blagim uvodom, izraženom melodijom i odličnim solažama te blagom dozom elektronike možebitno jedan od razloga uspješnosti “Charactera”.

    “Lost To Apathy” nalazit će se na soundtracku “Alone In The Dark” u kojem glumi Christian Slater. I to je jedina (bitna?) stvar vezana uz nju. “Am I 1?” također se može pohvaliti odličnom solažom i, kako bih to nazvala, aranžmanom, koji podsjeća na “Projector”. “Senses Tied” imaju primjetniju dozu elektronike, ništa kompromitirajuće, naravno.

    Sve u svemu, ovaj album ne predstavlja ništa novo u radu ovog benda, ništa što bi umanjilo, a ni podiglo njihov ugled kao jednog od najznačajnijih predstavnika melodic deatha. Bilo bi mi draže da mogu hvaliti, pa čak i ‘pljuvati’, ovako mogu samo konstatirati – osrednje.

    0 Shares
    Muziku podržava