Sjeverozapad “Pomrčina”: Posveta mračnijim vremenima

Kod nas je u današnje vrijeme sve manje konceptualnih albuma, ali i posuđivanja tekstova naših (priznatih) pjesnika. Debitantsko ostvarenje benda Sjeverozapad upravo kombinira ovo dvoje, zbog čega je sam album “Pomrčina” album koji svakako treba pomnije preslušati.

Stojan Vučićević je pred maturu 1960. zbog nacionalizma bio zatvoren na otoku Sveti Grgur godinu i pol dana. Sveti Grgur (malo zemljopisa) otok je pored ‘mnogo poznatijeg’ Golog otoka, a funkcija im je bila ista (malo povijesti). Nakon oslobođenja krajem ljeta ’61., maturirao je, potom i diplomirao, te do svoje smrti 1989. (tumor na mozgu) bio vrstan pjesnik od čega se nekako najviše ističe “Potpuna pomrčina Sunca na otoku Grguru petnaestog veljače 1961.”, ciklus pjesama o vremenu koje je tamo provodio.

Dakle, lirski dio je vrhunsko djelo i tu se nema što previše oduzeti, a niti dodati. Kako je ono uglazbljeno? Rekao bih gotovo podjednako moćno…

Dio pjesama je vrlo mračan i atmosferičan, ali povremeno izbija i sunce iz njih s ponekim vedri(ji)m tonovima, što daje finu dinamiku cijelom izdanju. Vokalno se izmjenjuju muški i ženski glas, čime također dobivamo fluidnost pjesama.

Pjesme su poredane brojevima, pa tako prva koja nosi ima “I.” otvara vrlo mračnu i mističnu atmosferu koja se postepeno gradi sve glasnijim zvučnim kulisama zbog kojih se dobiva izvrsna dramaturgija u skladbi, što se posebno treba istaknuti jer pjesma traje gotovo sedam minuta. Tu se odlično uklopio Zvonkin (Svemir, Rebel Star…) glas, dok u nekim kasnijim pjesmama, posebno onim vedrijima, to ipak ne djeluje toliko uvjerljivo (ok, sami stihovi nisu toliko optimistični, pa možda je i u tome razlog).

Već u drugoj dolazimo do nešto sunčanijih tonova i vokalne harmonije, dok je treća predstavljena kao najavni singl, a razloge zašto ne moramo pretjerano tražiti. To je baš pjesma koja je stvorena da se probije, jer ima sve što bi u normalnim okolnostima iznjedrilo svojevrsni hit, kad bi živjeli u državi gdje mediji i radio stanice imalo prate nove bendove.

Ostatak albuma je podjednako moćan i dojmljiv, te je prava divota slušati ovako dobro uglazbljene stihove. Vidi se da su dugo i pomno radili na materijalu kako bi sve bilo dostojanstveno obrađeno, te za trud i zalaganje dobivaju najviše ocjene jer teško je uglazbiti stihove za koje izvorno nije zamišljeno da će biti otpjevani na ovakav način. I dok u mračnim pjesmama sve zvuči idealno, vedrije nisu na tom nivou, već malo kaskaju, što u konačnici ne umanjuje vrijednost ovog albuma koji spada među najbolja ovogodišnja izdanja u nas.