Sjevernjački ples smrti

    1045

    Ereb Altor

    Gastrike

    Datum izdanja: 29.06.2012.

    Izdavač: Napalm Records / Maldoror

    Žanr: Black Metal, Doom

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Gathering of Witches
    2. Dance of Darkness
    3. Dispellation
    4. Boatman’s Call
    5. The Mistress of Wisdom
    6. I Djupet Sa Svart
    7. Seven

    Iako ovaj švedski bend postoji već dvadeset dvije godine, tek 2008. objavljuje svoj prvi album i tek tada, čini se, počinje s ozbiljnim radom. Nakon prvog, u prosjeku svako dvije godine objave album, tako da im je “Gastrike” treći studijski album.

    Ugodna je činjenica da je na metal sceni postojao kultni bend Bathory,
    koji je ostavio neizbrisiv trag i pokrenuo lavinu bendova po uzoru na
    njih, poglavito u Skandinaviji, a jedan od tih i takvih sljedbenika
    zasigurno je Ereb Altor, bend Ragnara i Matsa iz sastava Isole, plus
    novi bubnjar Tord.Glazba je kombinacija folka, black i doom metala, sastoji se od hipnotičkih melodija, laganijih, mirnih, mračnih atmosferičnih dijelova koji asociraju na vječni snijeg i led, raznoraznih onomatopeja, uglavnom prirodnjačkih zvukova, te pjevanja koja se protežu u rasponu od skroz čistih, pa sve do guturalnih vokala. Tempo se kroz pjesme ‘vuče’ od uspavljujućih fragmenata do brzih ritmova protkanih bombastičnim blastbeatevima i manijakalnih urlika vokala, gitare kombiniraju sirove blackerske i teške doomy riffove s pokojim ozbiljnijim solom (“The Mistress Of Wisdom“), prateći su vokali poprilično jezoviti, a produkcija i aranžmani čisti i razumljivi k’o suza.

    Tako odmah na početnoj “The Gathering of Witches” slušamo lagani, spori piano zvuk, kroz srednji tempo provlače se teže, doom, te melodičnije gitare, a i guturalno pjevanje. Za razliku od tako konstruirane pjesme, “I Djupet Sa Svart“, jedina pjesma na švedskom jeziku, počinje žuborom vode i škripom vesla vikinške galije na koje se nadovezuje ‘killer’ riff, koji nas vodi u još jednu od mnogih skandinavskih bitki s ubrzanim tempom, a s vokalne je strane, osim prve strofe, gotovo cijela otpjevana clean vokalom.

    Muziku podržava

    Samo na temelju ove dvije pjesme čuje se da je album šarolik, zanimljiv, te nimalo dosadan. Prava žesta, kontrast blastbeat razbijačina, gitarskih melodija, epskih zborova i atmosferičnih klavijatura ostavljen je za kraj albuma u pjesmi “Seven“, a kontrast joj je mračna, duboka i spora “Dance of Darkness” s laganim folky početkom, sporim doom riffovima i kataklizmičnom atmosferom kao glavnim obilježjima.

    Na albumu je ‘samo’ sedam pjesama u trajanju od 45 minuta i fanovi Bathorya, Isole, Moonsorrow i sličnih bendova trebali bi ga malo proanalizirati. Čak i malo više od ‘malo’.

    Muziku podržava