Sjajan, ali ipak nije “The Greatest”

    2085

    Cat Power

    Jukebox

    Datum izdanja: 21.01.2008.

    Izdavač: Matador Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. New York
    2. Ramblin’ (Wo)Man
    3. Metal Heart
    4. Silver Stallion
    5. Aretha, Sing One for Me
    6. Lost Someone
    7. Lord, Help the Poor & Needy
    8. I Believe in You
    9. Song for Bobby
    10. Don’t Explain
    11. Women Left Lonely
    12. Blue

    Chan Marshall, nekadašnji omiljeni model Karla Lagerfielda, u glazbenom je svijetu poznatija kao Cat Power. Zgodna i problematična heroina, uvijek okružena melankolijom i plahošću, još je jednom zagrabila u poznate pjesme obradivši ih – slično kao prije osam godina – na svoj jedinstveni, nadahnuto-emotivni način.

    Štošta se izmijenilo za Cat Power u posljednjih osam godina kada je “The Covers Record”, njezin prvi album obrada ugledao svjetlo dana. Na njemu je ogolila 12 pjesama uz doprinos tek gitare i glasa, posve ignorirajući originalnu melodiju i strukturu istih (istovremeno učinivši “(I Can’t Get No) Satisfaction” The Rolling Stonesa najtužnijom pjesmom svih vremena).

    “The Covers Record” približio nam je nepredvidivi svijet jedne senzibilne umjetnice, koju su proganjali samo njoj znani demoni. Tremu na nastupima, zbog koje je ponekad odbijala pjevati uživo, i emocionalne ispade pri pogreškama interpretacije vlastitih pjesama liječila je alkoholom koji joj je pružao siguran zaklon.

    No vremena se mijenjaju, više se ne skriva iza boce, već – najviše zahvaljujući prethodnom albumu – stoji uspravno i ponosno. Album “The Greatest” (2006.) bio je prekretnica: hvalospjevi kritike ali i komercijalni proboj pokazali su joj kako svakako zaslužuje status zvijezde, no albumom “Jukebox” Cat Power jasno poručuje kako nema ništa protiv statusa karizmatične glazbenice dok god on stoji u svojevrsnoj sjeni (nije naodmet povezati je s razmišljanjem J.J. Calea).

    Muziku podržava

    Odabravši za “Jukebox” pjesme klasičnih izvođača (Hanka Williamsa, Jamesa Browna, Boba Dylana, Billie Holiday, Joni Mitchell…), ipak nije uzela one pjesme koju su prosječnom slušatelju prve pale na pamet.

    U suradnji sa svojim uigranim bendom diskretno je promijenila tempo, intonaciju, ponegdje čak i sam tekst, kako bi ih uspješno prilagodila zvučnoj pozadini countrya, soula, bluesa i jazza, uz svoj, prozračan, nenapadno-sanjiv, ‘zadimljen’ vokal (uz napomenu kako zvuči bolje nego ikada).

    Svaka obrađena pjesma ima jak razlog zašto je pronašla svoje mjesto na albumu, a njega bi trebalo potražiti duboko u duši same Cat Power. I nastrano bi bilo uspoređivati ih s originalima, jer sve su uistinu postale samo njezine.

    New York, New York“, svima znana u interpretaciji velikog Franka Sinatre, doživjela je temeljitu rekonstrukciju: gotovo neprepoznatljiva, s bubnjem kao glavnim pokretačem, uvijek je na rubu da prevagne na tamnu stranu karaoke-zabavljača, no uz Cat Power – čini se kako Sinatra nikad nije ni postojao.

    Izuzev obrade “Silver Stallion“, dvije originalne pjesme čine temelj čitavog albuma: “Metal Heart“, stara skladba iz 1998., te “Song to Bobby“, pjesma posvećena njezinom uzoru – Bobu Dylanu (slično je bilo na Dylanovom prvijencu 1962., kada je njegova “Song to Woody”, posvećena uzoru Woodyu Guthrieu, bila jedna od dvije originalne pjesme u mnoštvu obrada).

    I, zapravo, “Song to Bobby” jedina je pjesma koja nam kazuje nešto novo o Cat Power, nešto što do tog trenutka nismo znali. Sve ostalo nam je bilo poznato; prije osam godina “The Covers Record” bio je sjajan upravo zbog otkrivanja nečeg novog, stavljanje glazbenice u jednu novu ulogu koja je ovdje izostala.

    No kad Power, uhvaćena u emotivni vrtlog popraćen uzburkanom zvučnom kulisom, prošapće “I once was lost, but now I’m found; Was blind, but now I see“, jednostavno znate da se vratila na pravi put, znate da te riječi nisu pokunjeno priznanje očaja i beznađa koji su joj bili vjerni pratitelji sve ovo vrijeme, već riječi nade. I da, ovaj put joj doista i vjerujete.

    Muziku podržava