Šiza: Mješavina Royal Blooda i Hali galija

Opis na bandcampu kaže – Šiza je post punk rock band kojeg čine Marko Kuhar i Bruno Antolić, dugogodišnji entuzijastični sudionici nabrijane nezavisne scene koji su konačno udružili snage kao drums&bass duo.

Citat s bandcampa zapravo je najbolji uvod za ovu energičnu bombu nazvanu Šiza. Šiza je nedavno objavila album još zanimljivijeg imena “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” čime su pokazali da sve ono što su pripremili na svom albumu prvijencu je brutalno (iskreno) i energično, bez ikakvih možebitnih kočnica (odnosno kompromisa).

Uspoređujući ih sa suvremenim bendovima, ne treba biti previše mudar da se Šizu usporedi s čitavom plejadom, počevši od popularnih Royal Blood, pa do cijele beogradske škole koja trenutno stasa. Ipak, nekako sam dojma da malo kaskaju za njima, da Šiza ipak nije toliko ‘pošizila’ koliko je mogla.

Iskustvo iz svojih matičnih bendova (Bruno je Letarg, dok je Marko u Overflowu) pretočili su u nešto sasvim novo. Ne znam jesu li krenuli od početka zbog korone (i viška vremena) ili su jednostavno zaključili da se dobro zabavljaju svirajući zajedno, ali super je da je Koprivnica dobila još jedan novi bend spreman pokoriti ostatak Hrvatske (Koprivnica je postala jedna od najaktivnijih manjih sredina danas).

Uvodna “Skromnost nikad nije bila fer” krene kao neka pjesma Repetitora, do refrena kad Šiza ‘pošizi’ na pravi način, kako lirički (stih je preuzet za naslov albuma), tako i glazbeno (manijakalne dionice basa i bubnja), a slijedi je “Zamka snova je da spavaš” koja vuče na početke već spomenutih Royal Blooda.

Najbolja, a možemo reći i najhitoidnija, stvar na albumu jest svakako “Suze sina oca razmetnog” koja se teško može slušati, a da se stereo uređaj ne odvrti na najglasnije. Ipak, dosta pjesama na albumu jednostavno nema tu snagu i često se primjeti da im nešto nedostaje da bi dobile snagu tog singla. Upravo to balansiranje u kvaliteti, odnosno manjak inspriracije u pojedinim pjesmama, najveći je nedostatak ovog albuma zbog čega i smatram da trenutno Šiza zaostaje za mnogim suvremenicima s beogradskom adresom (čitaj Hali Gali).

Za zaključak ću ih citirati ‘Mišljenja su kao dupe; svatko ima svoje’ (pjesma “Hvala, zavijam ipak sam”), pa tako ‘moje dupe’ misli da na današnjoj sceni ima energičnijih i boljih bendova od Šize, iako i ovo što su oni ponudili na “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” je sasvim pristojno (u malom i srednjem prstu). Baza je sigurno napravljena, ovakva glazba je oduvijek bolje zvučala uživo, pa jedva čekam da ih ulovim negdje, sad kada koncerti konačno kreću malo po malo.