Sinnerov povratak u prošlost

Basist, vokalist i producent Mat Sinner objavio je reizdanje svog jedinog solo albuma “Back To The Bullet”, originalno objavljenog 1990. godine, koji je prošao relativno nezapaženo.

Aktivan preko 30 godina, u kojima je objavio više od 30 albuma, Mat
Sinner proslavio se s bendom Sinner, koji je osnovao 1982. godine, a još
više s Primal Fear, koji je 1997. godine osnovao s bivšim pjevačem
Gamma Ray, Ralphom Scheepersom. Uz brojne druge projekte, Mat se 2008.
godine ‘za stalno’ priključio i Voodoo Circleu, a uz to, zadnje tri
godine radio je kao producent za Kiske/Somerville suradnju, te za prvi
Ralphov solo album. Dakle, i više je nego aktivan.Reizdanje “Back To The Bullet” uključuje bonus pjesmu “She’s Got The Look”, video isječke, kompletno redizajniranu naslovnicu albuma, a remastering samog albuma radio je Achim Köhler (Primal Fear, Brainstorm). Mat na ovom reizdanju svira bas i pjeva, a pridružili su mu se gitarist Sinnera Tom Naumann, gitarist Primal Feara i Voodoo Circlea Alex Beyrodt, te bivši članovi Sinnera, klavijaturist Tommy Geiger i bubnjar Tommy Resch. Reizdani “Back To The Bullet” zvuči jako dobro i uspio je zadržati originalni osjećaj i prizvuk osamdesetih i početka devedesetih godina, čak i 23 godine kasnije.

Uvodna “Back To The Bullet” i “Tear Down The Wall” odaje stil Judas Priesta. Elektro-akustična balada “Call My Name” tihim zvukom u početku podsjeća na kakav demo uradak koji se ipak popravlja tijekom pjesme. Na albumu se nalazi i obrada The Osmondsa, “Crazy Horses”, koja zvučno možda i nije najbolja, no uklapa se u koncept albuma, te bonus pjesma, energična “She’s Got The Look” (koja nije obrada Roxette). “In The Name Of Rock ‘n’ Roll” je himnična, srednjeg tempa, sa zborskim back vokalima, a neke od najboljih uradaka su melodična i pijevna “Wildest Dreams” i energična “Every Second Counts“.

Sve pjesme su, strukturalno gledajući, relativno jednostavne, možda čak i predvidljive, ali brzo ulaze u uho i daju dašak zvuka starog rocka. Pozadinama većine pjesama dominiraju višeglasni back vokali, riffovi Alexa Beyrodta su nepogrešivi, a vokali Mata Sinnera su jednostavni, možda ne najbolji, ali dobro izvedeni i opet snažni i hrapavi kada to trebaju biti. Osnovni elementi hard rocka osamdesetih godina i primjerice zvuk stadionskog rocka i hair rocka nisu se izgubili, a album je vokalno i glazbeno osvježen.

Iako dobro izdanje, pretpostavljamo da bi za njim mogli poludjeti tek fanovi samog Sinnera i Primal Feara ili pravi fanovi klasičnog hard rocka.