Simple Minds: Veliki zvuk iz male sobe

Simple Minds već su dugo zapetljani u labirintu studijske sizifovštine. Doduše, nakon što su u devedesetima prošli kroz tipični period ignoriranja i preziranja svega iz prethodne dekade, u zadnje vrijeme se može osjetiti ponovo probuđeni respekt prema njima. No, čak i kad neki njihov novi album dobije pozitivne recenzije, kritika već sutra zaboravi na njega, a publika, čiji još uvijek veliki interes za koncerte Simple Mindsa je glavni razlog što oni i dalje postoje, na tim koncertima naravno želi slušati samo stare stvari.

Zadnje čega su se dosjetili u nastojanju da s novim studijskim albumom pobude veći interes jest ne baš pretjerano originalno, ali često isplativo “vraćanje korijenima”. A “korijeni” u slučaju Simple Mindsa znače povratak u tinejdžerske sobe Jima Kerra i Charlieja Burchilla – dva glavna autora i jedinih preostalih originalnih članova benda – u kojima su oni na akustičnim gitarama slagali svoje prve pjesme.

“Simple Minds Acoustic” se doduše može proglasiti i prozirnim izgovorom da se najpoznatije pjesme benda ponovo snime, odnosno da se izbaci još jedan Greatest Hits album, ovaj put akustični, no mora se priznati i da je ideja akustičnog albuma u slučaju Simple Mindsa ipak intrigantnija nego u većini sličnih situacija.

Naime, jedan od zaštitnih znakova Simple Mindsa je ono što su i sami istaknuli naslovom svog prethodnog studijskog albuma “Big Music” iz 2014: veliki studijski zvuk (ima i u tome razloga što im novija vremena nisu baš naklonjena: njihovoj masivnosti jednostavno ne odgovara sićušnost mp3-ca i Youtube klipova). Ideja da se taj zvuk prevede u intimnu akustičnu atmosferu jest donekle zanimljiva.

Album započinje “The American” sa “Sister Feelings Call” iz 1981., podsjetnik na njihovu transcendentnu, arty fazu prije masovne popularnosti i pop hitova, u kojoj su kombinirali new wave (new age) zvuk i keltski folk melos.

Zemljakinja im KT Tunstall gostuje u “Promised You A Miracle” i svojim karizmatičnim dubokim glasom daje albumu prijeko potrebno svježinu. Nakon mahom meditativnih, trancey stvari, “Sanctify Yourself” i “Chelsea Girl” podižu tempo prije najvećih hitova “Alive And Kicking” i “Don’t You (Forget About Me)”, da bi za kraj sačuvali jednu manje očekivanu, ali dobro uklopljenu obradu, “Long Black Train” Richarda Hawleya.

Zaključak je da akustično izdanje Simple Mindsa i nije toliko spektakularno drugačije od njihovog uobičajenog. S pozitivne strane, u ovom izdanju je očitije da iza tog velikog zvuka stvarno postoje pjesme, dok s negativne strane te pjesme ovako ipak zvuče beskrvnije. Premda “Acoustic” nije toliko loš izbor ni za prvo upoznavanje s bendom – manje-više svi najveći hitovi su tu – album će najviše odgovarati starim fanovima koji sve ove stvari dobro poznaju već godinama pa će im dobro doći da ih čuju u novom ruhu.