Simon & Garfunkel za 21. stoljeće?

    1455

    Turin Brakes

    Jack In A Box

    Datum izdanja: 30.05.2005.

    Izdavač: Source / Dallas Records

    Žanr: Folk, Indie Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. They Can’t Buy The Sunshine
    2. Red Moon
    3. Forever
    4. Asleep With The Fireflies
    5. Fishing For A Dream
    6. Road To Nowhere
    7. Over And Over
    8. Last Clown
    9. Above The Clouds
    10. Building Wraps Around Me
    11. Jack In A Box
    12. Come And Go

    Poslije relativno dobro prihvaćenog “Ether Songs” iz 2003. godine Turin Brakes se vraćaju na scenu albumom jednostavno nazvanim “Jack In A Box“. Rad na albumu započeli su pred kraj 2004. godine nakon završetka jednogodišnje turneje.

    Bacivši se na spisateljsko skladateljski posao nakon nekoliko mjeseci
    objavili su svoj teći studijski album. Svega i svačega možete čuti na
    ovom albumu, a sve povučeno kroz rock, folk i pop.

    S dvanaest zlatnih melodija koje će im, nadamo se, pridonijeti da postignu znatniji uspjeh, ovaj dvojac sve više se približava epitetu Simon & Gafunkela 21. stoljeća. Svakako je jasno kada se kao osnova usporedbe uzimaju Simon & Garfunkel da se na ovom albumu ne može naći skladbi koje bismo mogli svrstati u kakav razuzdani rock u kojem dominiraju solo dionice i snažni rifovi.

    Muziku podržava

    Tako, među ‘najžešće’ skladbe na ovom albumu možemo ubrojiti razuzdanu “Red Moon“, singlovsku “Asleep With The Fireflies“, vrlo dobru “Over And Over” te pretposljednju i s albumom istoimenu “Jack In A Box“.

    Kad sam već naveo koje su pjesme najživlje, onda bih kao najsjetniju mogao izdvojiti skladbu “Road To Nowhere“, kao primjer citirat ću dio teksta: “Seems everyone’s dying or curling up in pain“.

    Od ostalih ‘lakših’ pjesama među uhu ugodne svrstavaju se akustične “Fishing For The Dream“, snena “Building Wraps Around Me” i “Last Clown“. Kako ne bi sve ostalo samo na rocku pobrinuli su se u skladbi “Come And Go“, definitivno najelektronskijoj skladbi na albumu, koja me sa silnim sintetičkim zavijanjima i uvijanjima pomalo podsjeća na neke skladbe francuskog elektronskog dua Air.

    Ma koliko mi je glazba na ovom albumu dobra kritiku moram uputiti na vokal koji je u pojedinim trenutcima vrlo zamoran i iritantan te izvjesne pjesme znatno gube na kvaliteti i pozitivnom općem dojmu. Je li uistinu riječ o Simon & Garfunkelu za 21. stoljeće nije na meni da sudim, vrijeme će pokazati, a vi samo ocijeniti nakon što preslušate ovaj album.

    Muziku podržava