Sigurnim koracima prema dolje

Kad su se pojavili na njemačkoj sceni prije gotovo deset godina, The Baseballs su se činili kao osvježenje koje je moderne pop hitove pretvorilo u rockabilly hitčine koje smo lako mogli zavoljeti.

Što se od tada promijenilo? Vrlo malo tog, gotovo pa ništa…The Baseballs su došli do novog albuma, a bitnih promjena i nema. Mnogi bi sad mogli reći da ih i ne trebaju kad imaju podosta dobru shemu koja je više-manje uspješna. Ipak, ako tražimo barem malo više u glazbi od puke zabave, jasno je da konstantno isti aranžmani pjesama mogu dovesti do dosade, posebno ako se album (ili još bolje nekoliko njihovih albuma) sluša u komadu.“Hit Me Baby…” osim niza rockabilly poskočica ipak donosi i jednu pjesma koja se poprilično razlikuje od ostatka materijala kojeg su stvorili do sada u karijeri. To je “Let’s Talk About Sex” koja je zavodljiva balada gdje se vokali zanimljivo izmjenjuju, a sve je vođeno minijaturama instrumenata zbog čega je jasno da se ova pjesma na prvu ističe od znatno bržeg ostatka albuma (i karijere).

Ostatak je dobro znan… Ponovno su uzeti najveći hitovi iz posljednjih dekade, dvije, pa tako imamo obrađene hitove Beyonce, Britney Spears, Cher, Spice Girls, R. Kellya i mnogih, mnogih drugih… Kad se uzima takav materijal koji je svima poznat, jasno je da se ne može pretjerano promašiti jer se cilja publika kojima su lakonotne melodije vrhunac slušanja.

Ipak, ovako zakamuflirane pjesme u rockabilly donose neku drugačiju percepciju megapopularnih hitova, ali sam nekako dojma da neprestano pokušavanje repriziranje uspješnice “Umbrella” teško mogu ponoviti jer su tad The Baseballs bili svježi i novi. Danas su ipak malo potrošena roba, što vjerojatno i sami znaju, budući da su počeli pisati i autorske stvari uvidjevši da obradama ne mogu u nedogled.

Novi album je definitivno takpanje u prazno, odnosno sigurnim koracima po onom što najbolje znaju i gdje ima najmanje muke. Aranžmani se iz pjesme u pjesmu vrlo malo razlikuju, sve je ljepljivo i plesno, poprilično retro, a opet u neku ruku moderno, nešto što bi se svakako moglo često čuti na radio postajama.

Ako nešto drastičnije ne promijene u svojem izričaju, moglo bi se dogoditi da The Baseballsi vrlo brzo dosade, ako već i nisu mnogima. Zanimljivo je čuti hitove u drugačijim interpretacijama, ali ako se te prerade sve svode na istu šablonu, ta draž nestaje. Istina, ovaj put su i drastično okrenuli ploču s gore spometom pjesmom, te im je prošli album bio autorski, pa se nadam da će se ipak izdići od etikete rockabilly kaver benda.