Sigrid: Dobar početak nove nade norveškog popa

Mlada norveška pjevačica i kantautorica Sigrid, punog imena Sigrid Solbakk Raabe, napokon je izdala album prvijenac naslova “Sucker Punch“. Vrckasta i turbo pozitivna Sigrid ove i prošle godine oduševila je s nekoliko odličnih singlica, poput “Don’t Kill My Vibe“, “Strangers“ i “Dynamite“, a recentnije “Sucker Punch“ i “Don’t Feel Like Crying“. Poznato za Norvešku i Švedsku i njihov izvozni pop, zaraznije ne može. Međutim, Sigrid se uspjela istaknuti u novom valu popularnosti infektivnih zvukova sjevernih zemalja.

Izdanje otvara istoimena “Sucker Punch“ i uvodi nas u prvu od nekoliko sretno-nesretnih, ali uvijek optimističnih ljubavnih epizoda na albumu rijetko suviše patetično opisanih. Energija Sigrid ipak to ne dopušta i vjerno se provlači cijelim izdanjem. Čudno postavljeno, slijede dva najmanje dojmljiva trenutka albuma, pjesme “Mine Right Now“ i “Basic“. Mlako romantične i ne toliko poticajne kao ostale. Singl koji je trebao ubrzati breakthrough mlade Sigrid bio je “Strangers“. Fora spot, još jedna zarazna melodija i milijun puta obrađen motiv sklopljeni su u pametnu pop frazu. Uz njenu autentičnost tvore jednu od jačih pjesama na albumu koja još bolje zvuči u remiksu Jonas Blue.

Aktualni singl s tek izdanim popratnim spotom zove se “Don’t Feel Like Crying“. Pretpostavljate još jedan mali vatromet pozitive. “Level Up“ sjajna je akustična poslastica, opuštena i pomalo sjetna. Iako je poslužila kao promotivni singl, “Sight of You“ bih ocijenio kao prolaznu zabavu i pomalo dječji moment albuma. U principu jedna od strukturom i atmosferom zanimljivijih na albumu, “In Vain“, vjerojatno će se pamtiti samo po pretjeranoj vokalnoj interpretaciji prema kraju pjesme. Odmor od novog materijala i povratak izvornoj Sigrid dolazi s “Don’t Kill My Vibe“. Odmah da eliminiramo ikakvu povezanost s Kendrickom, Sigrid jaše jedan sasvim drugi val samopouzdanja. “Don’t Kill My Vibe“ je opasno dobar pop, singl zaslužan za velik dio današnjeg uspjeha Sigrid. Strpljivi versovi, dubokim klavirom poduprti uvodi u velike eksplozivne refrene i bubnjevi koji grade euforiju. Motivirajuće, inteligentno i pamtljivo, i naravno, uzbudljivo.

Malo elaboriranja stvarnosti susrest ćemo na “Business Dinners“ gdje se Sigrid brani od pristupa pop industrije i gledanja umjetnika kroz novac, brojke i uspjehe. Predzadnja na albumu, plesna “Never Mine“ nastavlja u catchy smjeru. Idejom glupo oprečna s “Mine Right Now“ poslužit će kao sad pop broj na izdanju. Album zatvara od ranije poznata “Dynamite“, gotovo signature song za Sigrid. Samo jedni od zanimljivih suprotnih stihova su “You’re as safe as a mountain, but know that I’m dynamite“. Definitivno jedna od njenih lirski najjačih doprinosa i suptilno podmetnutih poruka samopouzdanja.

Zamjerki albumu nema puno, ali jedna je od njih što isto tako odlične, ranije objavljene “Plot Twist“ i “Fake Friends“ nisu našle mjesto na albumu. Nadalje, iako nam je “Sucker Punch“ dao dobru dozu i hitova i akustičnog, valjalo je više riskirati. Mogu reći, također, da spomenute “Sight of You“, “Mine Right Now“ i “Basic“ više oduzimaju albumu nego doprinose. Do sada kreirani imidž bi to podnio, a prikupljene obožavatelje zasigurno ne bi odbilo. Pri tome ne mislim na nužnu promjenu smjera, ulazak u druge žanrove ili promjenu vizualne prezentacije, već na manje formulaičnosti. Posebnost Sigrid i je u otporu klasičnom seksi imidžu i ego-driven tekstovima.

Sveukupno, album dobro funkcionira kao cjelina, istovremeno svjež i predvidiv, slušanjem neće brzo izblijediti, upravo zbog dobrih omjera svega. “Sucker Punch“ možda je sadržaj za osnovnoškolke koje prednjače u samopouzdanju spram drugih kolega i kolegica, ali ne valja gledati tako uskogrudno. Konačno, dajte curi šansu ako vašim ušima fali dobrih hitova. Sigrid zasigurno čeka uspješna glazbena budućnost.