Sharon Van Etten: Odvažnost i šarolikost petog izdanja

Pet godina nakon odličnog albuma “Are We There”, koji je bio njezino najintimnije izdanje u kojem je pokazala svoju ranjivost i sklonost mračnijem izričaju, Sharon Van Etten vratila se s “Remind Me Tomorrow”, petim albumom u karijeri. Iako je pauza između dva izdanja dosta duga, Van Etten je u međuvremenu radila na raznim projektima.  Ostvarila je glumački debi u Netflixovoj seriji The OA, nastupila je u epizodi Twin Peaksa i snimila je soundtrack za film Strange Weather redateljice Katherine Dieckmann. Na privatnom planu, nakon toksičnih veza koje su rezultirale emotivnim albumima, Van Etten je pronašla stabilnost s Zekeom Hutchinsom, nekada bubnjarom u njenom bendu, a sada menadžerom, postala majka i upisala studij psihologije sa željom da jednog dana radi kao psihoterapeut.

Sve to urodilo je albumom koji se razlikuje od svega što je dosad snimila. Od prvog “Because I Was in Love” Van Etten je stilski naginjala dark folku pa čak i gothic americani, sa zvukom koji je naglašavao njezinu melankoliju, traženje sebe same, ožiljke propalih odnosa i naglašenu senzitivnost. Na prošlom albumu eskalirala je njezina želja da izbaci loše emocije i doživi katarzu. Aktualni album pokazuje snažniju Van Etten, spremniju na izazove, mirniju i stabilniju. Pjesme su šarolike – ne prevladavaju  od ranije poznate emotivne balade – od springstinovskih pop bisera do laganijih klavirom vođenih numera koje su zrele i zaokružene, nijansama svjetlije od starih pjesama.

Van Atten je istaknula da su na izdanje najviše utjecali Nick Cave, Portishead, Suicide i Pat Benatar. Šarolikost utjecaja manifestira se šarolikošću albuma. Producent John Congleton (Angel Olsen, Future Islands) uspio je pretočiti na album želju glazbenice da zvuk pokazuje koliko je osnažena i koliko je zrelija, i emotivno i profesionalno. “Sitting at the bar / I Told you Everything / You said “holy shit, you almost died”, stihovi su koji otvaraju album s pulsirajućim zvukom i laganim klavirom te vokalom koji gotovo recitira navedene stihove i uvodi u priču. Van Etten je postigla dozu autoironije i distance od loših uspomena pa njezin vokal zvuči samouvjereno i jako, pogotovo u drugom dijelu albuma. Sljedeća “No One’s Easy to Love” zvuči nonšalantno, unatoč teškim stihovima, a synthevi i loopovi daju šarm i lakoću koju prati isti takav vokal. “Comeback Kid” i “Seventeen” numere su kakve nismo prije čuli od Van Etten, himnični indie hitovi s velikom dozom springstinovskog zvuka. Obje numere progovaraju o mladoj Van Etten, stranputicama, ali i buntom koji mladost nosi.

“Jupiter 4” s mračnim zvučnim kulisama podsjeća na Cavea i njegov utjecaj (Van Etten je posebno istaknula “Skeleton Tree”, ne samo kao glazbeni utjecaj, nego jer joj znači i u njenoj privatnoj priči), “Malibu” je lagana klavirska numera i balada na kojoj Van Etten pokazuje svoj kameleonski vokal koji može iznijeti i snažnije pop numere i lagane, intimne folk komade. “You Shadow” ima zanimljivu ritam sekciju i na njoj se najviše osjeti producentska ruka i eksperimentiranje sa zvukom, i “Stay” zatvara album klavirom kako je i počeo te senzualnim i nježnim vokalom Van Etten. “Remind Me Tomorrow” najzrelije je izdanje Van Etten dosad na kojem je vidljiv raspon njezinih vokalnih mogućnosti, kantautorskog talenta i širine zvuka kojim je voljna eksperimentirati.