Selena Gomez: Nova era, isti problemi

“Revelación“, četvrti extended play američke pjevačice Selene Gomez, izdan je nešto više od godinu dana nakon relativno uspješnog i stilski dosljednog “Rare“. Projekt predstavlja prvi konkretan uron autorice u latino/reggaeton glazbu te je, zbog pokušaja povezivanja s ‘izgubljenom’ obiteljskom tradicijom, gotovo u potpunosti otpjevan na španjolskom. U prilog kojekakvim nadanjima idu periodično fantastične pjesme alt-pop tendencija razbacane po prostoru posljednja dva albuma te postepeno sazrijevanje karaktera i sposobnosti umjetnice. Osobno, potencijal dotične činio je osnovni razlog za praćenje njezine diskografije, no perpetualan nedostatak iskoraka i impozantnih kvaliteta počeo je polako slabiti percipirano obećanje. Snažna konceptualna polazišta novog EP-ja, kao i odvažnija instrumentalna promjena, natuknule su na daljnju progresiju te ponovno probudile nadu za nečim značajnijim! Selena se samo trebala osloboditi!

Nažalost, nova era donijela je iste/slične probleme! Iako vjerujem kako bi većina čitatelja ovog portala svoje vrijeme prije posvetila Greti Van Fleet i njihovom herojskom pothvatu spašavanja muzike, “Revelación EP“ sadrži mnoge pohvalne aspekte u kojima se vrijedi malo izgubiti. Razlog korištenja reggaeton beatova, a osobito španjolskog jezika, leži u želji istraživanja vlastitog nasljeđa (među ostalim). Iz raznih razgovora s medijima moglo se saznati kako se u umjetničinoj obitelji španjolski koristio kod izmjena tajni i važnosti. U sličnim okolnostima jezik postaje simbolom ponosa i identiteta cijele zajednice, dok je kod Gomez (čije je poznavanje istog bilo ograničeno) podrazumijevao prepreku, izvor nesigurnosti i odvojenosti. Kroz ponovno upoznavanje s nečim izgubljenim, glazbenica na dosljedan način, uz teme oporavka i prihvaćanja, iznosi tajne izvučene iz sjena prošlogodišnjeg albuma.

Pored tematske komponente, ostatak rada ne uspijeva doseći (ipak previsoko) postavljena očekivanja. Iskreno, “Revelación EP“ potpuno je pristupačan proizvod na kojemu se ne nalazi loša pjesma, no prečesto oslanjanje na konvencionalna rješenja te oklijevanje u ostavljanju agresivnijeg kreativnog utiska čini kontinuirano prosječnu cjelinu. Iako korektna te u skladu s postojećim normama pripadajućeg žanra, produkcija si rijetko dozvoljava zaigranost. Sve je napravljeno po odveć poznatim formulama bez ikakvog doprinosa ili želje za unaprjeđenjem istih. Nedostaje boje i života, dok u trenucima i slojeva instrumentacije (monotona progresija skeletnih beatova). Nadalje, strukture kompozicija obgrljuju poprilično predvidivo te dosadno pisanje što rezultira pokojim nedorečenim pripjevom (propust prethodnika). Usprkos iznesenom, vokalne izvedbe iznimno se slažu s položenim estetskim smjernicama – Selena zvuči vrlo dobro na španjolskom preko opisane instrumentacije.

Ovo mi je sigurno jedna od najkraćih objavljenih recenzija, ali zaista nemam puno toga za obraditi – sve učinjeno posve je ok! Ništa se naročito ne ističe te ne dolazi do demonstracije određene ambicije ili stvaranja vlastite male niše posebnih obilježja. Žao mi je što se tako žestoko nameću kreativne granice koje onesposobljuju organičan razvoj ideje u nešto fakat jedinstveno. Svi potencijalni sastojci i koncepti, koliko god atraktivni bili, zatvoreni su u prostu kutiju s limitiranim obuhvatom kretanja. Opet, album je tehnički doveden do legitimne razine, no u dijelovima postaje toliko suh i banalan da se teško razaznaje od neodređene pozadine. Ovdje bez daljnjega postoje vrhunci (npr. “De Una Vez“ ili “ Dámelo To“) te zanimljivi detalji, samo sam očekivao više. Možda će stvari biti bolje na nadolazećem projektu. Ponovno, Gomez se treba osloboditi, a to je izgleda najteži korak.