Seed Holden: Nostalgična akustika

    871

    Seed Holden

    The Fall Of My Youth

    Datum izdanja: 11.02.2018.

    Izdavač: Samostalno izdanje

    Žanr: Americana

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Woke Up In Clouds
    2. Calella
    3. The Fall Of My Youth
    4. Back In The Days
    5. Ghosts In The Curtains
    6. Miss Fortune
    7. Guess Who
    8. Rabbit
    9. Embrace
    10. Hibernia
    11. I’ll Survive

    Prošlo je dvije godine od prvijenca “Script” i Seed Holdenu je došlo vrijeme za novi album. Za razliku od prošlog, ovaj je nešto melankoličniji i nije bendovskog karaktera jer je Ljudevit sve napravio sam. Rezultat? Jako dobar.

    Pjesme su minimalizirane, odsvirane praktički uz akustičnu gitaru i poneki dodatni instrument poput usne harmonike. Time smo dobili jedno ogoljeno izdanje, a opet toliko toplo i moćno da bi se lako moglo istaknuti u sjetnim zimskim mjesecima.

    Muziku podržava

    Kao što i sam naslov albuma kaže, “The Fall Of My Youth” je svojevrsna retrospektiva mladenačkih dana i odrastanja. Sve je otpjevano na engleskom čime se zvukovno približava folk sceni Amerike od prije par dekada.

    Kod ovakvog folka/americane teško se može istaknuti nešto što bi moglo postati hit, posebno kod nas i kad je na engleskom jeziku. Ipak, upravo je to i glavna prednost ovog izdanja jer iz njega prvenstveno izbijaju emocije i razna sjećanja koja su zanimljivo prebačene u akustične stvari koje imaju ono nešto čime mogu doći do publike.

    Uvodna “Woke Up In Clouds” je zvukovno najbogatija i djeluje kao da je ostala iz neke bendovske faze. Nakon laganog uvoda, pjesma kao da svakim novim tonom postaje bučnija i snažnija do udarničkog refrena i urlika koji je briljantno ubačen u skladbu. Već sa sljedećom “Calella” dolazimo do tog akustičnog zvuka koji nas neće napustiti do kraja albuma.

    Jedna od najjačih pjesama albuma jest svakako naslovna “The Fall Of My Youth” koja vrhunski pogađa sa stihovima u kojima se mnogi mladi danas mogu pronaći – trebamo li se zadovoljiti malih stvarima ili riskirati i ciljati nešto veće za što možda i nemamo snage (“What if I regret, maybe there’s still time, They say God loves brave ones, But that God maybe ain’t mine”).

    Kako album odmiče, tako dobivamo cijeli niz prekrasnih pjesama koje uz akustičnu gitaru i usnu harmoniku odišu nekim drugim vremenom kad je sve bilo nekako mirnije i spokojnije. Nostalgija se jasno osjeća u gotovo svakoj pjesmi i ako treba nešto posebno podcrtati za ovo izdanje, to jest svakako zaokruženost albuma koji prilikom toga nije podlegao nikakvoj monotoniji. Seed Holden je s ovim albumom svakako sazrio kao autor, u to nema sumnje.

    Siguran sam da o ovom izdanju nećete biti zasipani za svih strana i to je prava šteta. Proteklih godina se jako isticala ženska kantautorska scena, pritom su dečki mnogo kaskali za curama, ali ipak je bilo tu dobrih materijala na koje je vrijedilo skrenuti pažnju. Ako ne toliko s prošlim, Seed Holden novim albumom svakako zaslužuje podjednaku pažnju kao njegove ženske kolegice jer ima tu snagu emocije koju zna prenijeti u niz melankoličnih pjesama.

    Muziku podržava