Šećer na kraju jedinstvenog glazbenog velikana

Ray Charles je čovjek koji je gradio svjetsku glazbenu scenu kroz više od 50 godina aktivnog skladanja pjesama, nastupa i studijskog rada i izravno utjecao na veliki broj pjevača koji stvaraju glazbu u također velikom broju glazbenih pravaca. Također, Ray Charles je osoba koja je upisana u izvorni Rock And Roll Hall Of Fame i koji je u svojoj karijeri osvojio 13 Grammyja. Ovo što čitate je recenzija njegovog posljednjeg albuma-albuma dueta i jedini njegov album koji je dosegnuo platinastu tiražu.

“Genius Loves Company” je iskreno govoreći izvanredan! Dovoljno je reći da se na albumu nalaze gosti poput Norah Jones, Elton Johna, Natalie Cole,Van Morrisona i B.B. Kinga da vam ovaj album privuče pozornost. Ali, Ray Charles na svoj unikatni način potiskuje njihove glasove u sekundarni plan i daje pjesmama onaj čuveni ‘Charles štih’ koji je izgradio njegovu karijeru. No krenimo s recenzijom.

Na prvoj pjesmi “Here We Go Again” koju otvara prekrasan vokal Norah Jones, osjeća se određena razlika između originala i predstavljenje verzije, što daje dojam da je pjesma vjerojatno prilagođena Norahinom vokalu kako bi se što više poklapala s njenim stilom pjevanja kao i bojom glasa. Ipak, Charles je uspio zadržati osebujnost originala i učiniti pjesmu zanimljivom i ljudima koji ga slušaju 50 godina i 50 minuta. Sljedeća pjesma “Sweet Potato Pie” je u principu prekrasan soul standard koji je odradio s James Taylorom čiji se vokal odlično uklopio s Rayjovim i tako stvorio unikatan duet koji će vjerujem oduševiti sve slušatelje.

“Fever” je možda najbolja obrada prisutna na albumu, koju je odradio s Natalie Cole i koja mi je nekako ‘upala’ u uho i najbolje mi leži. Njihova dva vokala su kao stvorena jedno za drugo i iskreno mi je žao što nećemo moći čuti još ovakvih dueta jer im suradnja izgleda zbilja leži. Jedina live izvedba je ona sa Van Morrisonom “Crazy Love” koja je snimljena na Morrisonovom koncertu i koja je u originalu Irčeva pjesma. Oduševljeni pljesak publike koji krasi kraj ovog albuma je dovoljan da vam dokaže da je riječ o još jednom pogotku. Ujedno, ova pjesma je bila i ‘ključ’ koji inspirirao Rayja na snimanje ovog albuma.

Svi dueti su snimljeni u Rayevom studiju u Los Angelesu i to u roku od najduže 2 dana, što i nije čudno jer je to inače njegov radni ritam (najduže je snimao solo album oko mjesec dana). Inače, Charlesov studio u Los Angelesu je nakon njegove smrti dobio status kultuno zaštičenog objekta te se sada preuređuje u muzej. No vratimo se na album. Jedina zamjerka koju imam na album je ta što nedostaju neke, po meni, ključne Ray Charlesove pjesme poput “Hit The Road Jack” koja je inače napravljena sa ženskim back vokalima i kao da je stvorena za ovu kompilaciju, ali to ipak nije presudno u ocjeni ovog albuma.

Ray Charles je istinski velikan glazbe. Ovo je čovjek koji je sudjelovao u definiranju soula, r’n’b-a, rocka, bluesa i gospela i kojeg mnogi relevantni glazbenici, producenti i skladatelji smatraju inspiracijom, legendom i definitivno pravom zvijezdom. Jedino što vam mogu još napisati je da ukoliko ste Rayjov fan nipošto ne propustite ovo izdanje. Ne samo da je zadnje koje je snimio ovaj velikan, nego je i zbilja odličan album i definitivni izbor za kolekciju svakog ljubitelja kvalitetne glazbe!