Seal ‘ponovo’ u novom ruhu

    1930

    Seal

    Soul

    Datum izdanja: 06.11.2008.

    Izdavač: Warner Bros / Dancing Bear

    Žanr: Pop, Soul

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Change Is Gonna Come
    2. I Can’t Stand The Rain
    3. It’s A Man’s Man’s Man’s World
    4. Here I Am [Come And Take Me]
    5. I’ve Been Loving You Too Long
    6. It’s Alright
    7. If You Don’t Know Me By Now
    8. Knock On Wood
    9. I’m Still In Love With You
    10. Free
    11. Stand By Me
    12. People Get Ready

    Posljednjih godina Sealova karijera je poprilično poljuljana, sve što napravi, bilo dobro ili loše, prolazi dosta nezapaženo s komercijalne strane. Za to je podosta kriv i sam pjevač jer ne zna želi li biti dance ili soul pjevač.

    Nakon poduže pauze, prošlogodišnji “System” je pokazao da je Seal još uvijek sposoban isporučiti vrlo dobar dance album, a mnogo mu je pripomogao i legendarni Stuart Price u tome, ali album baš i nije bio pretjerano uspješan, pa je zato, samo godinu dana kasnije izdao novi album “Soul” u kojem obrađuje stare klasike.

    Iz tog bi se mogao steći dojam da je Seal nesiguran u svoje pjevačke mogućnosti (a stvarno nema razloga za to), pa žanrovski previše skače iz albuma u album.

    “Soul” sadrži 12 pjesama u kojima su većinom uživali i plesali naši roditelji, djede i bake, i njihove nova reinterpretacija i je i nije bila potrebna. Tako kažem jer je Sealov vokal vrlo sugestivan i odlično se ‘složio’ s većinom pjesama, ali smatram da nije potrebno igrati na sigurno s konstantnom reciklažom evergreenskih pogodaka jer on može to puno bolje u modernijim pjesmama od ovih.

    Muziku podržava

    Aranžmani većine pjesama nisu se pretjerano mijenjali, sve su to i dalje bogato orkestrirani komadi u kojima pjevač ima vodeću ulogu, ali se jasno uočava da je to vrlo recentan album s mnogo čišćom glazbenom slikom.

    Za razliku od sličnih ‘retromanijaka’ poput Michaela Bubléa, Seal mnogo dojmljivije i sigurnije pliva u tim vodama. Bublé pokušava glumiti nekog novog Sinatru i to mu nikako neuspijeva proći (osim kod američkih kućanica) jer nema jake interpretativne sposobnosti, dok se kod Seala vidi da mu odlično leže ovakvi pop-soul standardi od prije 50-tak godina.

    Album otvara Sam Cookeeova “A Change is Gonna Come” koja je ujedno i najavni singl, a zvuči vrlo moćno, kao da je rađena samo za Seala. Slijedi je “I Can’t Stand the Rain” zabavnog ritma i trubačkih dionica, da bi potom album dobio jednu šablonsku tehniku u izvođenju pjesama bez imalo ubacivanja svježe krvi.

    Na svu sreću, neke su pjesme izbjegle biti ubačene u kolotečinu, tako da smo dobili vrlo zanimljive interpretacije ponajviše ljubavnih balada poput “I’ve Been Loving You Too Long” Otisa Reddinga i “If You Don’t Know Me by Now” Harold Melvin & the Blue Notes.

    Najveći podbačaj s albuma je “Stand By Me” Ben E. Kinga koja je dobila nezadovoljavajuću monotonu interpretaciju što nikako ne odgovara duhu same pjesme.

    Krajem godine dolaze mnoge kompilacije, prerade i božićna izdanja, pa tako smatram da će i “Soul” postići dio uspjeha jer je izdan krajem godine, pa bi ga mnogi mogli pokloniti svojoj voljenoj osobi, ako se, naravno, odluče za neko glazbeno izdanje. U protivnom, mislim da bi prošao manje zapažen jer takvih albuma ima napretek, budući da mnogi autori u manjku vlastite inspiracije ‘kradu’ dobitnu kombinaciju svojih prethodnika.

    Na “Soulu” se nalazi niz velikih hitova koje je teško zaboraviti, a posebno njihove autore poput Curtisa Mayfielda, Ala Greena, Sama Cookea, Jamesa Browna ili bilo kojeg drugog, pa smatram da je neke pjesme bolje bilo pustiti u izvornom obliku, bez Sealove pomoći, makar okvirno gledajući, tu se ne može previše pogriješiti kada imaš tako jake predloške.

    Muziku podržava