Savršen indie spoj Škotske i Dalekog istoka

The Pastels su jedan pomalo kultni škotski bend koji je na sceni već više od 25 godina, a njeguje tradiciju indie pop-rock zvuka. Prije nekoliko godina osnovali su svoj vlastiti label Geographic Music koji radi unutar Domino Recordsa, te su na taj način i upoznali japanski pop duo Tenniscoats, pa ne čudi ova čudna bendovska kombinacija.

“Two Sunsets” je spoj dva različita svijeta gledana kroz gotovo identične naočale pa se album sluša s nevjerojatnom lakoćom, budući da su se bendovi stopili u jedno, kao da nikad nisu niti bili dvije zasebne cjeline, priče.

Već u startu s instrumentalom “Tokyo Glasgow” prevalili su udaljenost od nekoliko tisuća kilometara spajajući minijaturu koja obuhvaća pop kulture obje države, pritom uzimajući od Škotske melodijsku nit kakvu gaje bendovi tipa Belle & Sebastian ili Camera Obscura, a iz Japana egzotičnu ritmiku i poneki neuobičajeni (za naše krajeve) instrumentalni zahvat.

Kako se pjesme nižu, tako dobivamo sve dojmljiviju i dojmljiviju cjelinu, većinom nešto mirnijih, rekao bih pomalo sjetnih tonova koji na svu sreću ne prerastaju u dosadu jer su pravodobno osvježeni veselim momentima, pa tom dinamikom album dobiva na protočnosti koja navodi na detaljnije preslušavanje albuma.ž

Vokali su vrlo raznoliki, ali opet i ujednačeni, bez obzira jesu li ženski ili muški, jer ih povezuje sanjivost i nježnost što se spaja s glazbom u najboljoj mjeri. Zabavno je čuti i povremeno natucanje Sayinog japanskog, budući da ga gotovo vrlo rijetko ili nikad nemamo priliku čuti, ali je ipak većina albuma otpjevana na engleskom jeziku.

Od dvanaest pjesama s albuma, stvarno ne znam što bih istaknuo kao najbolje, jer je sve vrlo ujednačeno i na zavidnoj razini, obilježeno zaraznim melodijama na folk temeljima uz bogatstvo ornamentike indie popa.

Iako ovih 40-ak minuta sigurno neće promijeniti svijet, ipak je “Two Sunsets” fin način da se usputno potroši nešto vremena. Egzotika ‘Dalekog istoka’ pomiješana s tradicijom glasgowske škole indie-popa savršeno je pomiješana u zaseban izričaj, pa je glazba još jednom pokazala da nema prepreka u miješanju kultura i običaja, već da su ljudi, odnosno političari i njihovi interesi, oni koji stvaraju probleme u svijetu.