Sasvim prosječna, uobičajena i normalna progresiva

    1186

    Thought Chamber

    Angular Perceptions

    Datum izdanja: 30.03.2007.

    Izdavač: Inside Out / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Premonition
    2. Sacred Treasure
    3. A Legend’s Avalon
    4. Balance of One
    5. Mr. Qwinkle’s Therapy
    6. Transmigration of Souls
    7. God of Oblique
    8. Silent Shore
    9. Accidently on Purpose
    10. A Mind Beyond

    Iako je intro “Premonition” u svojoj kaotičnoj snazi i orijentalnom melosu ponudio nadu da bi se od ovoga benda i albuma moglo nešto ozbiljnije očekivati, raspoloženje se bitno promijenilo nakon preslušavanja cjelovitog materijala.

    Ovo je u biti, manje-više klasičan progresivni metal nalik na Queensryche i raniji Dream Theater. Baziran u svojem većem dijelu na gitarama i melodičnom, osjećajnom pjevanju te neoprogresivnim klavijaturama komponiranih i odsviranih, pa recimo, u stilu Vitalia Kupria.

    Također, visoka doza dramaturškog okruženja, istehniciranosti gotovo do savršenstva, isto takve vrijednosti aranžmana i produkcije, stvari su koje su očekivane u ostvarenjima sličnima ovome. Što se pak toga tiče, ipak imam dvije zamjerke.

    Jedna je vezana uz vokale Teda Leonarda (Enchant), koji očito ima problema kada treba otpjevati više dionice pa povremeno djeluje dosta sterilno, što me pomalo čudi, jer je on inače odličan pjevač. A tu je i pojava bubnjeva, koji na nekim mjestima doista znaju previše ‘zabrijati’, da ne kažem zabrljati svojim preglasnim izletima u poznato i u nepoznato.

    Muziku podržava

    No, ipak nije sve tako tamno kako se možda čini, jer i u ovim se klišejima nađe vrednijih naslova. Tu u prvom redu mislim na snažnu pjesmu “Sacred Treasure“, koju vode gitare u kontinuiranoj izmjeni ritmova i atmo ugođaja, i pjevanje je na mjestu, a i zamjetan je lagani utjecaj jazza.

    Druga stvar koja mi je nekako ‘ostala’ je laganija “Silent Shore“, u kojoj se osjeća i utjecaj folka, dok je “Transmigration of Souls” najmelodičniji naslov, s nešto manje ‘unutarsongovskog’ strukturalnog nadmetanja, ali i zamjetnom mitološkom atmosferom.

    No, usprkos tim boljim pjesmama, album je u cjelini jedva prosječan i teško je objašnjivo što se njime htjelo reći. Točnije – otpjevati. Pogotovo zna li se da je krenuo pravcem kojim su se, ne samo kretali, nego protutnjali mnogi prije njega.

    Muziku podržava