Sasvim pristojan američki čumez

Odličnim albumom “Waking The Fallen”, objavljenim 2003. godine, ovaj kalifornijski kvintet skrenuo je pozornost na sebe. Isprva samo u Americi, a nakon toga i šire. I to ne samo među publikom, već i skautima moćnih izdavača, pa je stoga izrealiziran prelazak u veliki Warner Bros, za kojeg im je ovo prvi album, treći ukupno. Album kojeg je moguće sve, samo ne kratko opisati.

Jedino što se može jasno reći je činjenica da je melodičniji i harmoničniji od prethodnika, koji su imali puno više thrash, pa čak i graničnih death riffova. U odnosu na njih, “City Of Evil” je više hard & heavy koncipiran, sa uplivima nu rocka, post punka i HC-a.

Među takvim stilskim izričajima, našlo se mjesta i za orkestralno – gudačke aranžmane, koji se zajedno sa zborskim pjevanjem krasno uklapaju u gitarističke solaže, i naročito moćne ritmike, što poglavito važi za pjesme “Sidewinder” i “The Wicked End“. Ništa manje zanimljive nisu niti “Burn It Down“, pjesma sa System Of A Down idejama, te “Seize The Day“, balada u stilu Guns ‘N Roses.

Vezano na tehničku izvedbu, valja istaknuti izvrsnevokale frontmana M. Shadowsa, koji imaju visoku modulativnu vrijednost, te već spomenute gitare, koje u izvedbi Synyster Gatesa zvuče kao posuđene iz nekog benda osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ne bi bilo pošteno da se ne istakne i vrhunska produkcija, mada se to kod velikih izdavača u pravilu ne prepušta slučaju.

Poučen iskustvom kako je broj poklonika ovakvih i sličnih stilskih mješavina neprestano u porastu, vjerujem da će album imati dobru prođu, zahvaljujući uz ostalo i činjenici da će ga slušati poklonici više podžanrova rocka i metala.