Šarmantni ljetni albumčić

U stalnoj potrazi za novim mladim indie bendovima svako malo pronalazim skrivene dragulje koji teško dolaze do velike scene. Jedan takav u nizu koji mi je zapeo za uho su simpatični Švedi (tamo se stvarno može naći dobre mjuze) pod nazivom Irene.

Samo godinu dana nakon vrlo dobrog prvijenca “Apple Bay”, bend od deset članova pripremio je novu porciju prekrasnih pop pjesama pod nazivom “Long Gone Since Last Summer“. Najveća prednost Irene su neodoljive melodije koje se pretaču kao od šale, a sve pjesme imaju jedan moderan retro-štih čime dobivaju na još jednoj dimenziji.

Originalno je ovaj album izdan krajem ljeta, a baš je to i bilo pravo vrijeme pošto su sve skladbe u tom điru, pune ljubavi i opuštanja, a i sama dužina albuma ide u prilog jer traje svega 27 minuta. Da, samo toliko, ali se uz njega može maksimalno uživati u savršenom popu kakvog preferiraju bendovi poput Belle and Sebastian, The Concretes, Peter Bjorn and John ili Camera Obscura.

Od početka do kraja topla atmosfera koja vodi pjesme obogaćena je vrlo pitkim vokalom Bobbya na kojeg se nadopunjuju mnogi back-vokali u prelijepe harmonije. Surfajući po netu, našao sam jednu usporedbu koja bi ih djelomično mogla opisati, a to je da zvuče kao Sinatra pomješan s The Shirelles.

Najavni singl albuma je “By Your Side” koja govori o potrebi za zaljubljivanjem, kako svatko treba nekog jer se tada mnogo lakše prebrode svi problemi. Ovo je najduža pjesma (traje nešto preko četiri minute dok su ostale dužine oko dvije), a u njoj se može osjetiti harmonijski međuodnos između Bobbya kao glavnog pjevača i ostatka vokalnih ‘pomoćnica’, te glazbene podloge u koju su umetnuti trubači.

Niz se nastavlja s “End of the Line” koja malo vuče na Divine Comedy zbog svojeg retro chamber-pop zvuka, “Looking For Love” govori ponovno o ljubavi koja je i glavna tematika cijelog albuma, dok nas “Seaside” vuče i podsjeća na ljeto i more svojom toplinom, a “Out of Tune” ima mirni početak nakon čega dolazi do razgovora između Bobbya i pratećih vokala na vrlo zabavan način.

“Little Lovin’” vuče na The Magic Numberse, “Winterlude” je kratki instrumental u kojem gitara ispušta milozvučne zvukove, da bi se s “Back to Back” vratili na put retro popa ’60-ih. Pred kraj su još nešto brža “September Skies“, zveckava “Always on My Mind” i “Last Forever” kao veliko ljubavno finale s dijelom teksta na francuskom.

Rijetki su albumi koji pogode tako magično sve pop postulate. Zadnji takav primjer imao sam s bendom I’m From Barcelona koji na sličan način spajaju melodiju s vokalima u savršene harmonije koje oduševljavaju.

Sumnjam da će Irene ikad postati veliki bend što je, za nas, možda i bolje jer će i dalje raditi, bez ikakvog kompleksa i opterećenja, pop melodije koje će se ljepiti za naše uši. OK, možda i nije vrijeme za recenziranje toplog ljetnog albuma u hladnim zimskim danima, ali jednostavno nisam htio da “Long Gone Since Last Summer” prođe nezapaženo pošto je izniman album od svega 27 minuta.