Šarm duginih boja

    1729

    Rainbow

    Black Masquerade

    dvd Live

    Datum izdanja: 26.08.2013.

    Izdavač: Eagle Rock Entertainment

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Introduction
    2. Spotlight Kid
    3. Too Late For Tears
    4. Long Live Rock ‘n’ Roll Black Night
    5. Hunting Humans
    6. Wolf To The Moon / Difficult To Cure
    7. Keyboard Solo
    8. Still I’m Sad
    9. Man On The Silver Mountain
    10. Temple Of The King
    11. Black Masquerade
    12. Ariel
    13. Since You’ve Been Gone
    14. Perfect Strangers
    15. Sixteenth Century Greensleeves
    16. Hall Of The Mountain King
    17. Burn
    18. Smoke On The Water

    U širim glazbenim promjerima relativno malo poznata faza Rainbowa, kojeg je Ritchie Blackmore s gotovo anonimnim glazbenicima reaktivirao 1994. nakon ponovnog odlaska iz Deep Purplea iznjedrila je tek jedan studijski album, “Stranger In Us All” (1995).

    No s druge strane, bend je u tom periodu bio poprilično aktivan, ali je
    usprkos solidnim ocjenama spomenutog albuma i rasprodanim konceratima sve
    to nekako ostalo u sjeni glazbenih kretanja koja u to vrijeme baš i nisu
    išla u prilog hard rocku.Uz jaku naklonost, želju i volju za proučavanjem povijesno-renesansne glazbe, to je bio jedan od razloga što se s Candice Night, s kojom je na “Stranger In Us All” ostvario prvu značajnu studijsku suradnju, Ritchie 1997. godine okrenuo potpuno novim glazbenim horizontima i de facto oprostio od hard rocka. Ipak, brojni koncerti koje je Rainbow tada održavao ostavili su neizbrisiv trag i osvježilo sjećanje na bend kojeg se bez ikakve dvojbe može uvrstiti uz sam bok najvećim, sada malo pomalo ‘cure’ u javnost. Jedan od njih je smješten na “Black Masquerade“, imena istog kao i pjesma sa spomenutog albuma, koji je u biti trebao biti Ritchievo solo izdanje, ali se marketinški procijenilo da bi bilo bolje da izađe pod logom Rainbowa.

    Ovaj je koncert održan u sklopu TV Showa Rockpalast njemačkog WDR-a i 9.10.1995. napunio Phillipshalle u Düsseldorfu. Godinama čuvan kao bootleg, pojavio se sada na službenom izdanju (DVD, Blue-ray, 2CD i Digital Audio) ne bi li još jednom pokazao da je finalna faza Rainbowa neopravdano podcijenjena. I još jednom naglasio svu genijalnost Ritchiea Blackmorea, u prvom redu onu sviračku, ali isto tako i nevjerojatnu sposobnost za pronalaženje talentiranih glazbenika. Ovoga puta bili su to Greg Smith (bas), Paul Morris (klavijature), Chuck Burgi (bubnjevi), koji je zamijenio John O’Reillya sa “Stranger Us It All” albuma, te škotski pjevač Doogie White, kojemu je to bio prvi ozbiljniji angažman i praktički odskočna daska za budućnost u kojoj je postao jedan od boljih hard rock pjevača.

    Muziku podržava

    Prisjetimo li se samo da je Blackmore na površinu izvukao jednog Ronnie James Dia, koji je imao sjajan bend (Elf), ali je tek s Rainbow potvrdio briljantan vokalni i skladateljski potencijal, pa Joea Lynna Turnera, a i Graham Bonnet nije nezanimljiv, onda se ne treba čuditi što je u Whiteu prepoznao frontmana s kvalitetama. Vokalnoj harmoniji pridonijela je i Candice Night svojim anđeoski nevinim vokalima (“Temple Of The King“, “Ariel“), a iako s dosta improvizacija, što će lako prepoznati svatko tko poznaje suštinu, bend je na čelu s neponovljivim Ritchievim gitarama zvučao uigrano, usvirano, gizdavo, moderno, ali i 70’s ‘old school’. Tako nešto se bez većih poteškoća može prepoznati u pjesmama kao cjelinama, a kao dodatni šlag tu su i solo varijante klavijatura i bubnjeva (The Yardbirdsova “Still I’m Sad“), a da ne govorimo o fantastičnim, coolerski opuštenim i skalpelski preciznim Ritchievim soliranjima.

    Na povremeno mlačniji feedback publike utjecala je činjenica da se trećina koncerta sastojala od (tada) novih pjesama, koje, objektivno, usprkos neospornim kvalitetama nisu imale i nemaju neki poseban memorabilni potencijal. No pametnim poslagivanjem set-liste, u koju su se naizmjence ubacivali hitovi Rainbowa i Deep Purplea, postiglo se to da je u više od sat i pol vremena, koliko je trajao koncert, konstantno bila ‘u njemu’.

    Drugim riječima, ‘hlađenje’ uz nove pjesme nije dugo trajalo, nije joj se dozvoljavalo da razmišlja o nečemu drugome osim vremenu, mjestu i događaju na kojem se nalazi, jer se malo-malo pa ‘dogodio’ neki hit. Najbolja simbioza bila je tijekom izvođenja “Long Live Rock ‘n’ Roll”/”Black Night“, koje spaja, u ovom slučaju rockerizirani njemački etno, uz zdušnu participaciju publike u refrenskim dijelovima, te potpunu bendovsku kompetentnost i željom s kolaboracijom.

    Također, postignuta je gotovo pa idealna homogenost između klasičnih hard rock naslova poput “Spotlight Kid” i “Man On A Silver Mountain” s osvježenijim “Still I’m Sad”, “Too Late For Tears”, pa mračnijim, progresivnijim i atmosferičnijim pjesmama tipa “Wolf To The Moon”, “Black Masquerade”, “Ariel” ili “Perfect Strangers” i krasnom, emotivnom baladom “The Temple of King”.

    U kategoriju iznenađenja u prvom redu spada spomenuta, dobrim dijelom hevijanerizirana verzija DP pjesme “Perfect Strangers“, možda i tek (samo) kratki segment “Since You’ve Been Gone“. A još više potpuno neočekivana “Burn” u razornom ‘purpleovskom’ bisu kojeg je podijelila sa “Smoke On The Water”, gdje Ritchievi i Fenderovi riffovi, kao i obično, zvuče puno drukčije od svih koji ih ili jesu ili ih još sviraju.

    Dakle, kompletan album ima kontinuitet teškorockerskog naboja, nema prevelikih odstupanja i oscilacija, a gledateljima je ponuđen samo ‘suhi’ nastup, bez dodatnih, često opterećujućih ‘poklona’, što mu je još jedan plus, uz one koje dajemo za sliku i zvuk. Od pjesama koje bismo poželjeli, a nema ih i šteta je da se nije za njih našlo mjesta su “Catch The Rainbow”, “Stargazer” i “Kill The King”, no u tom bi slučaju ovo zaista bio presavršen koncert.

    Nema dvojbe da će i nakon ovog albuma “On Stage” ostati najbolje što je Rainbow ikada predstavio od svojih svirci uživo, no ovo je svakako prefini prikaz vremena u kojem je bio jedna od posljednjih oaza hard rocka. I to ne bilo kakva, već bogata i plodna oaza na kakve se zadnja dva desetljeća u svijetu hard rockerski pustinja nailazi sve rijeđe ili skoro pa nikako. Veliki koncet velikog benda.

    Muziku podržava