Sara Renar: Neobično sugestivan glazbeno-scenski recital

Nakon dva dugosvirajuća albuma i jednog EP-ja Sara Renar se odlučila za live-album koji donosi tri pjesme (?!) i traje nešto više od pola sata (!?) i to zvuči mnogo bolje nego što ovdje piše. Doduše, to je live-album tek u aproksimaciji, točnije bi bilo reći da je to zvučni zapis scenskog projekta “Gdje povlačiš crtu”. To je kompleksno djelo koje funkcionira na više razina: to je interpolacija postojećih pjesama, to je istovremeno i rastavljanje postojećih pjesama na stihove i muziku kao jednog od elemenata dočaravanja atmosfere, to je drama, album i filozofski umjetnički manifest, premijerno izveden u Zagrebu 17. siječnja 2017. na Trećem programu Hrvatskog radija za emisiju “Ars Acoustica”.

Već u uvodnom naslovu “Ti si svoja” Sara uzima “Ona se budi” Šarla Akrobate i prevodi je u novi kontekst, pri čemu “Ona se budi” postaje Sarina pjesma i ostaje Šarlova pjesma. Pjesma se dugo “kuhala” (bar negdje od 2014.), razrađivala se na nastupima i ova verzija se doima sjajno, to je poruka odrastanju i poruka razvoju vlastite samosvijesti. Drugi ubojiti stih je “vrh je točka prijelaza iz uspona u pad” kojeg treba puštati na sportskim natjecanjima prilikom pojava prevelike euforije među sportaši(ca)ma i publikom.

Nekadašnji član Šarla Dušan Kojić je 2011. na albumu “Uf!” imao pjesmu “Neukusu treba reći ne”, a Sarino povlačenje crte na ovom albumu djeluje kao razmišljanje u sličnom smjeru. “Konvencionalne” instrumente sviraju uglavnom Sara Renar i klavijaturist Zdeslav Klarić (poznat i po suradnji s Pipsima), dok se za “sound design” brinu Vedran Peternel (radio s Rundekom na “Apokalipsu”) i Konrad Mulvaj (Ohnokono, Montažstroj). Nota bene, Renar je sudjelovala u projektu Montažstroja “Mali čovjek želi preko crte” u kojem je glumila Svetlanu Ražnatović Cecu. U govornim dijelovima pak sudjeluju glumica Dora Lipovčan i muzičar/novinar Ivan Laić, koji je član kolektiva Moskau (u kojem također sudjeluje i Renar). U kreativnoj ekipi ovog projekta je i redateljica Nora Krstulović. S obzirom na ekspresivnost zvukova (na ovom albumu zvuk je ravnopravan partner muzici), ne bi bilo čudno da ovo postane podloga za neki film. Mogućnosti su neograničene. Renar je vrlo sugestivna na ovom albumu, kojem bi jedina zamjerka bila što je prekratak, no – vrijeme brzo prođe kad je čovjek u dobrom društvu.

Zaključak? Sara zna kako se čuvaju svoje pjesme.