Šaputanja na jastuku od reverba i eha

Na svom debi albumu bili su tako mirni, tihi i samozatajni.

Takvi su i ostali na svom drugom uratku, nazvanom “Coexist” jedino što
više nisu kvartet, nego trio, i ta činjenica nije važnije utjecala na
nastanak i izdavanje ovog malog remek-djela. Kao i njihov debi,
“Coexist” krase slični trikovi, no izneseni su i obrađeni na ponešto
zreliji način.“Coexist” problematizira partnerske odnose na dovoljno općenitoj razini da se njihove riječi mogu svakako protumačiti, a muzika satkana od melankoličnih gitarističkih i klavijaturističkih premaza podcrtanih ritam mašinama kreira razne varijacije sjete, ruminiranja, priželjkivanja i gorko-slatke nostalgije. Tu su još i reverb te eho kao metode dočaravanja titranja unutarnjih emocija. The xx većinu svojih emocija dočaravaju kao titraje, odnosno kao izmjenu momenata uživanja s partnerom i momenata skepse.Početna pjesma na ploči, ujedno i singl, “Angels“, postavlja osnovni ton albuma i po svom krajnjem dojmu koji ostavlja na slušatelja podsjeća na beznadno zaljubljene country duete po principu: “Ona tebe voli i ti nju voliš“. I, u čem je onda problem, pitalo bi neko čeljade sklono konkretnom doživljavanju problema. Odgovor se ne dobiva, nego se navješćuje da je riječ o osobnoj nesigurnosti pojedinca koje onda priječi potpuno prepuštanje partneru.Kombiniranje muških i ženskih vokala donijelo je posebnu rezonancu kroz cijeli album, poglavito u spajanju s elektronikom kojoj su doista udahnuli dušu. “Try” je spectorovski pop razmontiran do zadnjeg ‘šerafa’ i ponovo oživljen kroz kasnonoćnu elektropop optiku. “Reunion” je zajedničko uzdisanje na čudnovatim klavijaturama uza stihove “We visit a life we both left behind“, dok najbolja pjesma na albumu “Swept Away” ujedinjuje cohenovski senzibilitet, trip-hop, i zvuk gitare na reverbu, što ostavlja dojam prozračnosti i opsjednutosti.

The xx su ovim albumom potvrdili medijsku halabuku oko istoimenog debija i dokazali da kod njih uspjeh nije bio slučajan.