Samplovi, samplovi… i još samplova

Možda će mnoge rastužiti ova vijest, ali protiv činjenice se ne može, a ja sam ponosan što ćemo je upravo mi prvi objaviti. DJ Bobo više nije kralj švicarskog dancea. Ako ste pomislili da je Senna M dobio politički azil u Švicarskoj, varate se.

DJ Boboa svrgnuo je domaći neprijatelj i to švicarski elektro-pop duo – Yello
koji zvuče i izgledaju kao da su boravili u glazbenom egzilu s one
strane beskraja. Nisu gubili vrijeme, već su stvarali nove i nove
samplove i ‘izsamplirali’ ih u novi album.

Iza imena Yello kriju se dva vesela starčića, Boris Blank, kao glavna pokretačka i kreativna snaga, te Dieter Meier. Za one koji ne znaju kako Yello točno zvuče, dovoljno se sjetiti one čudne pjesme iz osamdesetih koja je bila svjetski i za sada jedini uspjeh ovog dua, pjesma “Oh Yeah” iz 1985. Ako vam to nije dalo nikakav hint, pogledajte film “Slobodni dan Ferrisa Buellera” i nećete promašiti izborom filma jer je zabavan, a s druge strane nećete moći niti izbjeći pjesmu “Oh Yeah” jer se doslovno proteže kroz čitav film.

Yello i dan-danas žele ponoviti takav uspjeh kakav su imali s tom pjesmom i dojma sam da su im nekako sve pjesme na tragu te mistične “Oh Yeah”. To im nije pošlo za samplovima na novom albumu, što ne znači da na njemu nema svijetlih točaka. Dapače ima ih nekoliko, čak i više negoli sam očekivao.

“The Expert” je tipična Yello stvar i osim što je prva na albumu ne zavrjeđuje više pažnje. “You Better Hide” je najsvjetliji trenutak albuma i najbolja pjesma na kojoj vokalno gostuje meni, do sada, nepoznata pjevačica iznimnih vokalnih sposobnosti – Heidi Happy za koju će se, nadam se, još čuti izvan Yello okvira. Iako pjesma glazbeno vuče na Enigmu, sa specifičnim Heidinim vokalom podsjeća na ranije radove Massive Attacka.

Drugo iznenađenje krije se u pjesmi “Till Tomorrow” u kojoj gostuje trubački virtuoz Till Brönner. Iako i njegova truba na početku pjesme zvuči sintetički poput čitavog opusa grupe Yello, kasnije si daje oduška pa pjesma u kompletu zvuči odlično.

“Part Love” je pjesma u kojoj glazba opet ne nudi ništa novo, ali zanimljiva je zbog kombinacije Heidinog nježnog vokala u duetu s mračnim i dubokim glasom Dietera. “Kiss in Blue” i “Vertical Vision” također su jedne od boljih na albumu, dok je “Trackless Deep” najbolja pjesma koju su Yello obradili sami bez ikakve pomoći gostiju.

Pjesma “Stay“, ponovno s Heidi kao vokalom, još jednom dokazuje da se 30 godina provedenih u istraživanju samplova ipak isplatilo jer čak i sama glazba zvuči originalnije i inovativnije. Posljednja i nepotrebno dugačka “Takla Makan” predstavlja još jednu gošću, i to na flauti, a riječ je o Dorothee Oberlinger. Iako žena zna s flautom, sama pjesma je predugačka i koketira s glazbom Bliskog Istoka, što je već odavno iscrpljen rudnik, barem što se tiče elektronike.

Album “Touch Yello” koji ujedno slavi 30- godišnjicu postojanja benda u principu ne nudi ništa novo u glazbenom smislu, ali uspio je iz glazbene anonimnosti izvući tri vrhunska glazbenika, posebice pjevačicu Heidi Happy, što samo dokazuje da su Boris Blank i Dieter Meiner svjesni da je ono najbolje što su ikada snimili daleko iza njih. No zašto se ne bi još zabavljali i pri tom pomogli mladim glazbenicima da se probiju? Oni su to i napravili pa im na tome, ali i drugim stvarima, treba zapljeskati.