Samo za okorjele fanove

    2024

    Scott Walker

    The Drift

    Datum izdanja: 06.06.2006.

    Izdavač: 4AD / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cossacks
    2. Clara
    3. Jesse
    4. Jolson And Jones
    5. Cue
    6. Audience
    7. Buzzers
    8. Psoriatic
    9. The Escape
    10. A Lover Loves

    Nakon 11 godina zatišja, Scott Walker se vraća sa novim studijskim albumom “The Drift”. Karijeru je započeo krajem ’50-tih kao teen idol u TV emisiji Eddie Fishera, da bi nedugo zatim osnovao vlastiti bend The Walker Brothers. Da bi izbjegao služenje vojske, bend je iz Los Angelesa preselio u London gdje su doživjeli veliku slavu pjevajući balade, a sam Scott postao prava zvijezda.

    Krajem ’60-tih, bend se raspao radi kreativnih razmirica pa je Scott Walker krenuo u solo karijeru u kojoj je prošao mnoge glazbene stilove.

    The Drift” je vrlo kompleksan, eksperimentalan, mračan, daleko od uobičajenih pop i rock obrazaca, povremeno s minimalističkom, a povremeno s bučnom glazbenom kulisom. Scottov predivan bariton unakažen je s jadikovanjem u stilu Thoma Yorka koje jako brzo dosadi.

    Pjesme građene bez nekog plana i jakog kontrasta, sprječavaju vas da neometano prolazite kroz njih, da ih slušate dok radite nešto po kući jer će vas dovoditi do nelagode i opterećivat će vas.

    Muziku podržava

    Ako je umjetnost raditi albume koje malo ljudi mogu shvatiti i uživati u njima, ovaj album bi daleko dogurao. Ovako, samo okorjeli fanovi mogu prožvakati “The Drift” i slušati ga nekoliko puta, dok će ostali jedva i završiti s preslušavanjem albuma u komadu. Previše je toga nabacano u ovih 68 minuta da bi moglo biti uspješno.

    Prva pjesma na albumu je “Cossacks Are” i najbliža je klasičnoj izmjeni kitica i refrena za što se ne bi moglo reći da preostale pjesme imaju. Započinje jednostavnim gitarskim rifom i žestokim bubnjevima, uz atmosferu nekog horor filma.

    Najduža pjesma “Clara“, koja traje gotovo 13 minuta, priča je o Mussolinijevoj ljubavnici Claretti Petacci, koja je odlučila da ju objese zajedno s njim. U njoj je Walker uspio uništiti lijep ulet ženskog vokala s iritantnim zvucima zrikavaca.

    Za razliku od ostatka albuma, posljednja “A Lover Loves” je nekako jednostavnija, ugodnija i laganija za slušanje, najkraća je i akustična. Najbliže je pjesmi od svih ostalih pjesama, ali čak i nju mora začiniti sa neprestanim ‘pssst’ što se nikako ne uklapa i pretpostavljam da će mnoge kao i mene smetati za uho.

    U nekim trenucima album ima svjetlih točaka, ali ih sam Walker maksimalno pokušava uništiti na različite načine. Album je definitivno predugi i preteški da bi se mogao slušati odjednom, već bi svako trebao dozirati količinu “The Drifta” za sebe.

    Muziku podržava