Samo ukulele, a nije kukulele

    3459

    Eddie Vedder

    Ukulele Songs

    Datum izdanja: 30.05.2011.

    Izdavač: Monkey Wrench Records / Universal Music

    Žanr: Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Can’t Keep
    2. Sleeping By Myself
    3. Without You
    4. More Than You Know
    5. Goodbye
    6. Broken Heart
    7. Satellite
    8. Longing To Belong
    9. Hey Fahkah
    10. You’re True
    11. Lights Today
    12. Sleepless Nights
    13. Once In A While
    14. Waving Palms
    15. Tonight You Belong To Me
    16. Dream A Little Dream

    Solo ploče pjevača u dugovječnim bendovima nisu novost. Često su odušak ili pražnjenje materijala koji je nepodesan ili neiskorišten za bend, a katkad i oružje za završni obračun sa starim drugarima.

    Sviranje ukulela u trenucima odmora voljeli su Pete Townshend, Paul McCartney i George Harrison, a kako vidimo, šarmu tog malog instrumenta nije odolio ni Eddie Vedder, tako da je gotovo cijeli album snimio rabeći samo to glazbalo kao zvukovnu pratnju svom vokalu.Eddie Vedder u životu se obračunavao sa svima i svačime, ali svoj bend ovaj put je ostavio na miru. “Ukulele Songs” veliki je pomak u odnosu na Pearl Jam i ovaj projekt ni po čemu ne ugrožava stečene položaje prvoboraca grungea. Ponegdje se nađe kakav tračak melosa matične mu grupe – uvodnu “Can’t Keep” je bend već prije snimio i izvodio.

    Ljupka “Sleeping By Myself” je bliža nježnim folk-rockerima nego Pearl Jamu, a “Sleepless Nights” evocira duh Grama Parsonsa. Pjesmama u kojima se slavi spavanje tu nije kraj, album zaključuje “Dream A Little Dream of Me”, poznatu iz repertoara grupe The Mamas and The Papas, a treba spomenuti i “Longing To Belong“.

    Pomak u radu Veddera u odnosu na Pearl Jam je sličan onom pomaku koji je ostvario John Frusciante u odnosu na Red Hot Chilli Pepperse. To je teritorij na kojem je teško ocijeniti da li se Vedder samo dobro odmara od rada s Pearl Jamom ili eksperimentira sa što manje uključenih instrumenata. Na “Ukulele Songs” gostuju Cat Power i Glen Hansard na vokalima te Chris Worswick na violončelu – potonji je s nekoliko jednostavnih dionica dodao mnogo sugestivnosti i šteta što nije isti postupak primjenjivan češće.

    Muziku podržava

    Najveća mana albuma je njegova ultimativna nepretencioznost. Da je Vedder uložio nešto više ambicije i energije, vjerojatno bi “Ukulele Songs” bio čisti slatkiš u njegovom autorskom i izvođačkom katalogu. Isto, kao što ne treba pretjerivati s instrumentima na nekim autorsko prosječnim projektima, tako ne treba inzistirati na minimalizmu gdje bi dobro došlo kakvo dodatno glazbalo. Čini se da je Vedder upao u zamku ovog drugog.

    “Ukuelele Songs” album je koji neće puno toga promijeniti, ali će mnogo toga održati – ako volite Veddera, nakon ovog izdanja voljet ćete ga još više, jer je u pjesmama i dalje prisutna velika doza njegove poštenja, strasti, srčanosti, iskrenosti i sugestivnosti. Ako ne volite ni Pearl Jam ni Veddera, možda vam ovaj album ipak malo smekša srce.

    Muziku podržava