Samo simpatičan album

Ibis je još jedan friški bend u moru novih koji su došli zadnjih nekoliko godina obogaćujući rock scenu s različitom vizijom sličnog zvuka, reanimaciji ’80-ih. i novog vala.

Dečki postoje nešto više od dvije godine i u press-materijalima se hvale da su iskusni glazbenici različitih generacija, ali zvuk im je potpuna suprotnost, vrlo je ujednačen i prebačen 25 godina unatrag, pa zvuče kao rano Prljavo kazalište s nešto boljom i modernijom produkcijom. Nije ipak sve tako sivo, jer osim osnovnih ‘kazališnih tonova’ koriste podosta slične akustične pop melodije kakve su nam nedavno predstavili i Mel Camino koje zvuče mnogo upečatljivije nego prvospomenute.

Producent je Denyken i on je iz nekih pjesama napravio pravo čudo zbog čega bi mogle postati vrlo rado slušane na radio-postajama. To se posebno osjeća na pjesmama “Pravi dan” i “Bez kavijara” koje svaka na svoj način pogađaju slušatelja, prvospomenuta sa bržim i provokantnijim temama, dok je druga mnogo emotivnija, smirenija, spokojnija…

Ostatak albuma često balansira između prosječnog i lako zaboravljivog, počevši od uvodne “Utjehe” koja zvuči kao neka pjesma Deana Dvornika iako ju malo izdiže himnični refrenski dio, do završne “Ruke” koja je ostala podosta nedorečena, iako je u nju ubačeno niz improvizacijskih momenata (klavir, gitarske dionice, back-vokali…) što ju samo po sebi čini zanimljivom.

Ubacivanje dječje brojalice u “3 TV-a” umjesto refrena pokazuje djelomičnu neinspirativnost jer će mnogi, posebno kod nas, prvo zapamtiti pripjev kojeg će potom moći pjevušiti i pjevati na koncertima, a ‘sava-raka-tika-taka’ definitivno nije dobar izbor za to.

“U sobi bez vrata” mogao bih etiketirati kao simpatičan album koji nije dovoljno upečatljiv da bi se dovoljno probio svojom kvalitetom među nizom prvijenaca koje su izdani u posljednje vrijeme. U nekim trenucima album zabljesne, ali, nažalost, to su samo iznimke u moru prosječnih skladbi, dok su neki drugi albumi mnogo cjelovitiji i zanimljiviji.

U cijeloj priči, Ibis bi mogao i profitirati ako izaberu prave singlove za promociju jer kod nas tako i onako malo tko kupuje cijele albume, već sluša/skida ono što mu ponudi radijski/televizijski urednik, a za sljedeći album neka malo više zapnu.