Samo najjači o(p)staju

Iz sjevernotalijanskog grada Udine dolazi nam još jedan metalni ‘newcomer’, sastav Krampus, koji je u samo dvije godine postojanja uspio stići do objave debitantskog albuma za službenog izdavača.

I to zahvaljujući pobjedi na Rock The Nation natjecanju, a radi se o
folk metal bendu koji bez pardona možemo usporediti s Eluveitie. Dakle,
kombinacija žestokih melodic death metal ritmova s keltskim folk
melodijama osnovna im je sličnost, plus toga vokali Fillipa i Chrigela
dosta nalikuju jedan drugome, ali, ima i nekih razlika.No da se kompletna analiza ne bi svela isključivo na usporedbe tih dvaju bendova, u nastavku ćemo se posvetiti glazbi Krampusa, a tako nešto prepustiti na individualne procjene svakog slušatelja. U Krampusovoj glazbi dominira melodični death metal s kombinacijom režeće-vrištećih i čistih vokalnih suprotstavljanja, ‘hevijanerizirano’ distorziranim gitarskim riffovima i ponekim solažama, te brzim bubnjarskim blastbeatevima. Onako, po uzoru na skandinavske albume s kraja devedesetih.

Velik je utjecaj folk melodija, u prvom redu kroz izvedbe violine i flaute, ali i zviždaljki, gajdi ili irskog bouzoukija, no isto tako treba reći da je tu zamjetan i moderniji, orkestralniji pristup nekih aranžmana, pogotovo kroz violine, te klavijature. Folk melodije fino su ‘upakirane’ u kompletan sound, na način da ne narušavaju dominaciju deatha/heavya, no isto tako, da daju sebi na važnosti.

Modernija je i tekstualna tematika, pa se ovdje pjeva o dosta sumornim, aktualnim temama poput straha, boli, gubitka nezavisnosti, tlačenja, razočarenja, zaboravljenih vrijednosti, neznanja, korupcije ili nepravde. Dakle, uobičajene povijesne teme koje dominiraju folk izdanjima ovdje su zamijenjene bjelosvjetskim svakodnevnicama, nimalo ugodnih, ali nažalost istinitih sadržaja.

Pjesme su dosta mračnog ugođaja, ali dinamične, uglavnom brzih ritmova, s mnogo privlačnosti, himničnosti, ne nužno u refrenskim dijelovima, i jako su zahvalne za slušanje. To se ne bi moglo reći za filmsko-dramatični intro “Arise (The Day of Reckoning)”, no već od pjesama “Beast Within” i “Unspoken” nailazimo na spomenute elemente. Odnosno melodeath agresiju i folk finoću i odmjerenost.

Žestoki folk heavy, u kojem nailazimo na najagresivnije folk instrumentalije, krije se u pjesmi “Aftermath“, “Kronos’ Heritage” atmosferičniji je naslov s akustičnim početkom, miksom riffa, flauta i violina, clean i growl vokala, te brzih i srednjih ritmova. Specifičniji ili različitiji je naslov “The Bride“, u kojem nailazimo i na syntheve, dosta piana, clean vokala, heavy gitara i orkestralnih elemenata.

Vratimo se, ipak, malo na početak i onaj dio vezan uz Eluveitie, recimo da su dobili ne konkurenciju, već zdrave sljedbenike. Što je dobro kako za njih, tako i za Krampus, a bogme i za cijelu folk/heavy scenu.